Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Na trpezama koje su mirisale na tek ispečen hleb i nedeljni ručak posle liturgije, nastajala su jela koja nisu tražila mnogo, a davala su sve. Krompirača, pod raznim imenima u različitim krajevima, pripadala je upravo toj vrsti tihih domaćih starinskih jela - spremana danima kada crkveni tipik dozvoljava mrs, kada se ukućani okupe, a iz skromnih sastojaka iznikne nešto što hrani telo, greje dušu i popravlja raspoloženje.
U njenim slojevima krompira, mirisu luka i diskretnoj snazi kobasice krije se ukus doma koji ne zavisi od raskoši, već od mere, strpljenja i umeća da se od onoga što se zatekne napravi obrok koji jednako raduje i najmlađe i najstarije.
Sastojci
• 5–6 većih krompira
• 1 veća glavica crnog luka
• 1 red kobasice bilo koje (težina može da varira zavisno od toga koliko debelo kolutove isečete; može da se priprema čak i sa kulenom i slaninom)
• 200 ml pirinča (1 šolja)
• 1 kašika suvog začina
• 1 kašika brašna
• 1 l vode
• 50 ml ulja
Uključite rernu na 200 stepeni, pa dok se lagano zagreva, prionite na pripremu. Očistite crni luk i isecite ga na tanke, gotovo prozirne kriške, te ih smireno rasporedite po dnu tepsije. Krompir oljuštite, pa ga isecite na tanke kolutove ili kocke veličine oko 1 cm i njima pokrijte luk, slažući ih pažljivo, da se jedan na drugi naslanjaju.
Preko krompira prospite pirinač, potom poređajte kolutove kobasice, a zatim sve ušuškajte drugim slojem krompira. U činiji razmutite vodu sa uljem, suvim začinom i brašnom, da se sasvim sjedine i umire, bez ijedne grudvice, pa time prelijte tepsiju. Neka sve ogrezne u toj smesi - ne brinite, tokom pečenja ona će se povući, a krompir će najpre omekšati, pa potom dobiti blagu, zlatnu koricu.
Stavite da se peče oko sat i po, dok se iz rerne ne javi poznat domaći miris. Biće gotovo kada se odozgo zarumeni, a u tepsiji ostane tek malo safta. Izvadite, pa ostavite da predahne desetak minuta, jer je jelo vrelo i snažno, te ga potom iznesite na sto, da okupi ukućane kao nekada.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Posebna priznanja uručena su i protođakonu prof. dr Draganu Radiću i protođakonu Radomiru Vrućiniću, kao zahvalnost za višegodišnju saradnju i podršku aktivnostima IPA Srbije tokom 15 godina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Posebna priznanja uručena su i protođakonu prof. dr Draganu Radiću i protođakonu Radomiru Vrućiniću, kao zahvalnost za višegodišnju saradnju i podršku aktivnostima IPA Srbije tokom 15 godina.
Kada dete ostane bez roditeljske zaštite, naročito majčinske, ono ne gubi samo porodicu, već i osećaj stabilnosti, pripadanja i sigurnog oslonca u svetu.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.