Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Na trpezama koje su mirisale na tek ispečen hleb i nedeljni ručak posle liturgije, nastajala su jela koja nisu tražila mnogo, a davala su sve. Krompirača, pod raznim imenima u različitim krajevima, pripadala je upravo toj vrsti tihih domaćih starinskih jela - spremana danima kada crkveni tipik dozvoljava mrs, kada se ukućani okupe, a iz skromnih sastojaka iznikne nešto što hrani telo, greje dušu i popravlja raspoloženje.
U njenim slojevima krompira, mirisu luka i diskretnoj snazi kobasice krije se ukus doma koji ne zavisi od raskoši, već od mere, strpljenja i umeća da se od onoga što se zatekne napravi obrok koji jednako raduje i najmlađe i najstarije.
Sastojci
• 5–6 većih krompira
• 1 veća glavica crnog luka
• 1 red kobasice bilo koje (težina može da varira zavisno od toga koliko debelo kolutove isečete; može da se priprema čak i sa kulenom i slaninom)
• 200 ml pirinča (1 šolja)
• 1 kašika suvog začina
• 1 kašika brašna
• 1 l vode
• 50 ml ulja
Uključite rernu na 200 stepeni, pa dok se lagano zagreva, prionite na pripremu. Očistite crni luk i isecite ga na tanke, gotovo prozirne kriške, te ih smireno rasporedite po dnu tepsije. Krompir oljuštite, pa ga isecite na tanke kolutove ili kocke veličine oko 1 cm i njima pokrijte luk, slažući ih pažljivo, da se jedan na drugi naslanjaju.
Preko krompira prospite pirinač, potom poređajte kolutove kobasice, a zatim sve ušuškajte drugim slojem krompira. U činiji razmutite vodu sa uljem, suvim začinom i brašnom, da se sasvim sjedine i umire, bez ijedne grudvice, pa time prelijte tepsiju. Neka sve ogrezne u toj smesi - ne brinite, tokom pečenja ona će se povući, a krompir će najpre omekšati, pa potom dobiti blagu, zlatnu koricu.
Stavite da se peče oko sat i po, dok se iz rerne ne javi poznat domaći miris. Biće gotovo kada se odozgo zarumeni, a u tepsiji ostane tek malo safta. Izvadite, pa ostavite da predahne desetak minuta, jer je jelo vrelo i snažno, te ga potom iznesite na sto, da okupi ukućane kao nekada.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.