HARMONIKA-KROMPIR KOJI SE PAMTI: Ukusno i mirisno iznenađenje na posnoj trpezi
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Umesto klasične čorbe, probajte kremastu i zapečenu verziju sa sirom, šunkom i začinima koja osvaja i najizbirljivije nepce.
Monaško jelo koje se lako priprema dokaz je da i posna kuhinja može biti sočna i ukusna. Savršen spoj prirodnih sastojaka bogatih aroma donosi puni ukus i duh tradicije na vašu trpezu.
Ukoliko je slava u vreme posta, umesto tradicionalne čorbe, poslužite ovo jelo koje se ne zaboravlja i iznenadite porodicu i prijatelje receptom koji se savršeno uklapa u svaki praznični meni.
Popularno srpsko jelo, koje je ime dobilo po turskoj reči za zemljani sud za pečenje – đuveč, u južnoj Srbiji obavezno sadrži pirinač i povrće, a može biti pripreman sa spanaćem, pečurkama, domaćom testeninom ili mesom.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.