Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Nedelja u vojvođanskoj ravnici oduvek je imala poseban ritam: tišinu koja ostaje posle zvona koja pozivaju na nedeljnu liturgiju i toplinu koja se vraća u domove zajedno sa porodicom. Posle svete liturgije, trpeza nije bila samo mesto na kome se utoljava glad, već produžetak zajedništva, a među jelima koja su se rado iznosila nalazili su se i starinski tašci, skromni po sastojcima, ali bogati smislom.
Tašci imaju i svoju posnu verziju, a u danima kada Crkva ne propisuje post pripremala se i njihova mrsna varijanta sa mesom, koja je spajala jednostavnost domaće kuhinje i radost okupljanja. Tašci, oblikovani rukama domaćice i strpljivo kuvani, nosili su u sebi meru, trud i ljubav, ono što svaku nedeljnu trpezu čini potpunom.
Sastojci
• 500 g krompira
• 100 g brašna
• malo ulja
• 1 glavica crnog luka
• 250 g mlevenog mesa
• malo začina
• mleveni biber
• 50 g prezli
Shutterstock Sergii Koval
Vojvođanski tašci najčešće se prave kvadratnog oblika, ali testo može da se iseče i u obliku krugova, uz pomoć čaše
Priprema
Krompir skuvati, zatim ga izgnječiti, dodati malo ulja i soli, pa mikserom izmiksati. Luk iseckati i propržiti, zatim dodati mleveno meso i pržiti 5 do 6 minuta. Dodati začine i mleveni biber. U krompir dodati brašno, pa umesiti rukama i oklagijom razvaljati na debljinu od oko 1 cm.
Testo iseći na kvadrate ili krugove, puniti mesom, preklopiti na pola i pritisnuti ivice. Kuvati 5 do 6 minuta, dok ne isplivaju na površinu. Prezle kratko propržiti na ulju, zatim taške vaditi i uvaljati u prezle. Služiti toplo.
Savet
Prilikom pripreme tašaka važno je da ivice testa budu dobro spojene i čvrsto pritisnute, kako se tokom kuvanja ne bi otvorile. Takođe, voda u kojoj se kuvaju treba da blago ključa, jer prejako vrenje može da ih raspadne pre nego što isplivaju na površinu.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Patrijarh jerusalimski i predsednik SAD u razgovoru su otvorili pitanja opstanka hrišćana u Svetoj zemlji, zaštite svetih mesta i statusa koji čuva vekovni poredak u Jerusalimu.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Podrhtavanje tla jačine 5,2 stepena pogodio je područje Prokopija na Eviji, poznato po svetinji Svetog Jovana Rusa. Potres je prekinuo crkveni obred, oštetio kuće i prodavnice i izazvao veliku uznemirenost među stanovnicima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.