Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Postoje jela koja se generacijama prenose iz kuhinje u kuhinju, čuvajući mirise i ukuse starih vremena. Među njima, ćuftice u starinskom belom sosu zauzimaju posebno mesto: nekada su se pripremale za porodične ručkove u danima kada crkva ne propisuje post, dok se stolovalo uz miris sveže pečenog hleba i zvuke zvona.. Bogatstvo mesa, nežnost belog sosu i jednostavnost pripreme čine ovo jelo više od obroka – to je mala gozba koja okuplja porodicu oko stola i podseća na tradiciju, veru i toplinu doma.
1 glavica luka (sitno seckana)
1 jaje
2 kašike prezli
1 čen belog luka (sitno iseckan)
So i crni biber po ukusu
Malo sitno seckanog peršuna
Ulje za prženje
Za beli sos:
30 g putera
1 kašika brašna
400 ml mleka (ili 200 ml mleka + 200 ml pavlake za kuvanje)
So, beli biber po ukusu
Prstohvat muškatnog oraščića
Timolina/Shutterstock
Ćufte u belom sosu
Priprema
U činiji pomešajte mleveno meso, luk, jaje, prezlu, beli luk, so, biber i peršun. Dobro sjedinite smesu i ostavite 10–15 minuta da odstoji.
Oblikujte male kuglice (ćuftice) i pržite ih u zagrejanom ulju sa svih strana dok ne dobiju zlatno-smeđu boju. Alternativno, možete ih kratko propržiti, a potom dinstati u sosu za zdraviju verziju.
U tiganju na laganoj vatri rastopite puter, dodajte brašno i brzo mešajte da dobijete svetlu zapršku bez grudvica. Postepeno dodajte mleko (ili kombinaciju mleka i pavlake), stalno mešajući da izbegnete grudvice. Kuvajte dok se sos ne zgusne. Začinite sos solju, belim biberom i muškatnim oraščićem.
Dodajte ćuftice u gotov sos, pokrijte i dinstajte na laganoj vatri 10–15 minuta da se ukusi prožmu. Poslužite toplo, najbolje uz pire krompir ili kuvani pirinač.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Mali zalogaji iz prošlih vremena ponovo osvajaju kuhinje: evo kako da uz par sastojaka napravite mekane i zlatne uštipke koji mirišu na detinjstvo i porodična okupljanja nakon liturgije i praznika.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.