U domaćoj kuhinji, gde mirisi šunke i svežeg sira nose duh prošlih vremena, bake su znale da od skromnih sastojaka stvore pravu gozbu. Danima kada Crkva ne propisuje post, carska pita na čaše bila je njihovo tajno oružje – jednostavna, brza, a opet toliko ukusna da je okupljala porodicu oko stola i pretvarala običan obrok u trenutak zajedništva. Svaki zalogaj ove pite nosi toplinu doma, šarm tradicije i radost zajedničkog druženja, podsećajući nas da je ljubav kroz hranu uvek bila najlepši dar.
Sastojci
4 jaja
1 čaša jogurta
1 čaša ulja
2 čaše brašna
1 čaša kukuruznog brašna
1 prašak za pecivo
150 g šunke
Tanja dimljena kobasica (opciono)
150 g sira
4–5 kiselih krastavčića
(Mera je čaša od 200 ml)
Priprema
Prvo zagrejte rernu na 200°C. U velikoj posudi, koristite jak mikser da umutite jaja dok ne postanu penasta. Dodajte jogurt i ulje, pa nastavite sa mešanjem dok se sve dobro ne sjedini. Zatim, postepeno dodajte pšenišno i kukuruzno brašno uz prašak za pecivo, mešajući konstantno kako biste izbegli grudvice.
Umešajte iseckanu šunku, izmrvljen sir i kisele krastavčiće, lagano mešajući kašikom da se sastojci ravnomerno rasporede. Za intenzivniji ukus možete dodati malo iseckane domaće dimljene kobasice. Sipajte smesu u podmazan pleh i pecite u prethodno zagrejanoj rerni oko 30–35 minuta, dok pita ne dobije zlatnu boju.
Savet
Koristite sveže sastojke za najbolji ukus. Ako želite dodatnu hrskavost, dodajte malo parmezana na vrh pred kraj pečenja. Za zdraviju varijantu, deo ulja možete zameniti jogurtom.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Obrok koji spaja ukuse detinjstva i pravoslavnu tradiciju, savršen za Bele nedelje kada su jaja i mlečni proizvodi dozvoljeni pre Velikog posta.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Uz ovo jelo jednostavna trpeza postaje mala svečanost u danima kada crkveni tipik dozvoljava mrsnu hranu.