Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
SPC 15. februara slavi veliki praznik - Sretenje Gospodnje.
Ovaj praznik je posvećen događaju kada je Bogorodica, nakon što je prošla zakonski propisan period čišćenja posle porođaja (40 dana), dovela Isusa Hrista u hram u Jerusalimu, prema Mojsijevom zakonu. Ovaj događaj se opisuje u Jevanđelju po Luki.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje". Ovaj praznik ima duboko duhovno značenje i simbolizuje predstavljanje Hrista Bogu i njegovom narodu, kao i ispunjenje Starozavetne proročanske tradicije.
Važan dan i za istoriju Srbije
- Na Sretenje, 1804. godine podignut je Prvi srpski ustanak.
- Na Sretenje, 1835. godine donet Sretenjski ustav, prvi demokratski ustav Srbije, pa je slavljen i kao Dan ustavnosti.
- Od 2002. Sretenje je Dan državnosti Republike Srbije.
- Od 2006. Sretenje je i Dan Vojske Srbije.
- Takođe se smatra da Sretenje označava prelazak iz zimske u prolećnu sezonu.
U to vreme kad je Bogorodica dovela Hrista držao je čredu u hramu prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mesto za žene nego na mesto za devojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dve ličnosti: starac Simeon i Ana kći Fanuilova.
Printscreen
Sretenje Gospodnje
Starcu Simeonu, prema predanju, Sveti duh rekao da neće umreti dok ne vidi Hrista Spasitelja. Nakon što je uzeo dete na ruke, Simeun je hvaleći Boga rekao: "Sada otpuštaš s mirom slugu svoga, Gospode, po reči svojoj; jer videše oči moje Spasenje tvoje“.
Ovo je značilo da je tada Simeun mogao mirno da umre.
Još reče Simeon za Hrista Mladenca: "Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti" (Lk 2, 29 i 34).
Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku "dugočekanoga". A fariseji, prisutni u hramu, koji videše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Devu Mariju na mesto za devojke, dostaviše to kralju Irodu.
Uveren da je to novi Car, o kome su mu zvezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No, u međuvremenu božanska porodica beše već izmakla iz grada i uputila se u Misir, po uputstvu angela Božjeg.
Dan Sretenja praznovan je od samog početka, no toržestveno praznovanje ovoga dana ustanovljeno je naročito 544. godine u vreme cara Justinijana.
Tokom ovog praznika, vernici se mole i odlaze u crkve da prisustvuju bogosluženjima posvećenim ovom događaju. Takođe se obavlja i blagoslov sveća, a vernici često donose sveće u crkvu da ih sveštenik osveti. Ovaj praznik je takođe prilika za okupljanje porodice i zajednice, kao i za razmišljanje o duhovnim vrednostima i obnovu vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.