ON JE BIO JEDAN OD NAJUČENIJIH SVETITELJA: Danas je Sveti Grigorije Bogoslov
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Sveti Ignjatije Bogonosac bio je episkop Antiohije i učenik svetih apostola.
Srpska pravoslavna crkva 11. februara slavi Prenos moštiju svetog Ignjatija Bogonosca.
Sveti Ignjatije Bogonosac bio je episkop Antiohije i učenik svetih apostola, a po crkvenom predanju upravo je bio ono dete koje je Isus Hristos uzeo u naručje govoreći da samo oni, koji postanu kao deca, mogu ući u Carstvo nebesko. Nadimak Bogonosac nosi jer je, kako Crkva uči, nosio Boga u svom srcu i ispovedao Hrista bez straha, čak i pred smrću.
Glavno praznovanje Svetog Ignjatija je 20 decembra / 2. januara.
Ovoga dana se praznuje prenos njegovih česnih moštiju iz Rima, gde je mučenički postradao, u Antiohiju, gde je ranije bio arhijerej.
Kada je Sveti Ignjatije bio pozvan u Rim, da pred carem Trajanom odgovara za svoju veru, na tome dugom putu pratilo ga je nekoliko građana iz Antiohije, "pobuđeni na to velikom ljubavlju prema svome divnom arhipastiru".
Kako svetitelj nikako nije hteo da se odrekne vere Hristove, prezrevši sva laskanja i obećanja cara Trajana, bio je osuđen na smrt i bačen zverima da ga ubiju.
Zveri su ga rastrgle, i on je tako predao dušu Bogu.
Tada su njegovi pratioci pokupili njegove obnažene kosti i preneli ih u Antiohiju, gde su ih časno sahranili.
No, kada su Persijanci zauzeli Antiohiju u šestom veku, mošti svetog Ignjatija ponovo su prenete iz Antiohije u Rim, gde se i sada nalaze u crkvi svetog Klimenta.
Tropar - Prenos moštiju svetog Ignjatija Bogonosca (glas 4):
Bio si naslednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Ignjatije: Moli Hrista Boga da spase duše naše.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Članovi ove čestite porodice živeli su posvećeni Bogu sve do kraja svog života. Živeli su i upokojili se u Gospodu u V veku.
Kada je svetitelj unesen u Crkvu Svetih Apostola i postavljen u presto patrijaršijski, tada je masa sveta čula iz njegovih usta reči: Mir vsjem!
Napisao je mnogo knjiga, ali i molitvi.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
U strahu od danka u krvi, roditelji su ga u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim.
Putujući i propovedajući Jevanđelje, ova dva apostola stigla su na ostrvo Krf, gde su sagradili crkvu u ime Svetog Stefana prvomučenika.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca po starom i Svetog Epifanija Kiparskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Leopolda Mandića, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.