UMESTO BOŽIĆA, 7. JANUARA SLAVIĆE SE DAN PROGRAMERA: Zelenski potpisao ukaz koji je dodatno podelio ukrajinsko društvo
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Srpska pravoslavna crkva 2. januara molitveno se seća Sveštenomučenika Ignjatija Bogonosca, jednog od najranijih hrišćanskih mučenika i svedoka vere.. Njegov praznik dolazi tiho, pred kraj Božićnog posta, ali poruka koju nosi daleko je od tišine: reč je o veri koja se ne povlači, ne prilagođava i ne pregovara.
Ignjatije je nazvan Bogonoscem jer je, prema svedočanstvu Crkve, ime Boga stalno nosio u sebi i izgovarao ga bez straha. Predanje ide još dublje: kao dete, bio je onaj koga je Hristos uzeo među učenike i pokazao im šta znači prava veličina – poniznost koja ne glumi slabost, već izvire iz poverenja. Taj susret, makar opisan samo u tragovima, obeležio je čitav njegov život.
Kasnije je Ignjatije bio učenik apostola Jovana Bogoslova, zajedno sa Polikarpom Smirnskim. To nije bila škola znanja, već škola svedočenja. Kao episkop Antiohije, jednog od najvažnijih hrišćanskih središta tog vremena, vodio je Crkvu kao pastir koji poznaje svoje ljude i ne povlači se kada dođu teški dani. Upravo njemu se pripisuje uvođenje antifonskog pojanja – pevanja u dva hora, koji se smenjuju u molitvi. Po predanju, taj način pojanja otkrio mu se među angelima, a on ga je preneo ljudima kao odraz nebeskog poretka.
Ignjatijev život ulazi u odlučujuću fazu kada car Trajan prolazi kroz Antiohiju na putu u rat. Vest o hrišćanskom episkopu koji ne skriva svoju veru brzo dolazi do cara. Ponuda je bila jasna: prinesi žrtvu idolima i dobićeš čast, položaj i sigurnost. Odgovor je bio jednako jasan – odbijanje. Bez patetike, bez bunta, ali i bez kompromisa.
Zbog toga je Ignjatije okovan i poslat u Rim, da bude bačen zverima u cirkusu. Putovanje je bilo dugo i mučno, preko Trakije, Makedonije i Epira. Za njega to nije bio put očaja, već hod ka susretu kojem se radovao. U pismima i molitvama jasno svedoči da ne želi da ga iko spase od mučeništva, jer ga vidi kao konačno sjedinjenje sa Hristom.
U Rimu je, 106. godine, stradanje dobilo svoj završetak. Lavovi su ispunili svoju ulogu, a istorija je dobila svedoka koji ne bledi. Predanje kaže da su posle mučeničke smrti ostali samo veći delovi kostiju i srce. Ali upravo to srce, simbolično i stvarno, ostalo je snažnije od svakog carskog dekreta.
Čuvena rečenica Svetog Ignjatija sažima njegovu veru jasnije od dugih objašnjenja: “Ostavite me da budem hrana zverovima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zverova, da se nađem čist hleb Hristu”.
Za pravoslavnog vernika danas, Ignjatije Bogonosac nije daleki lik iz prošlosti, već podsetnik da vera nije samo osećaj, niti običaj koji se uklapa u okolnosti. Ona je odluka koja se živi do kraja. Zato se veruje da ovaj svetitelj i danas pomaže onima koji mu se mole – ne tako što uklanja sve nevolje, već tako što daje snagu da se kroz njih prođe uspravno.
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
Horovi pod vođstvom Milene Antović i Katarine Stanković donose toplinu, molitvu i prazničnu čaroliju u kriptu hrama na Vračaru.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Na prazničnoj službi u manastiru Ćelija Piperska naglašeno je koliko običaj pomirenja pre Božića osnažuje duhovnu snagu i motiviše na dobro.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.