ONE SU BILE TRI ROĐENE SESTRE KOJE SU MUČENIČKI STRADALE ZA HRISTA! Danas su Svete Agapija, Hionija i Irina!
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Srpska pravoslavna crkva 18. maja obeležava Svetu velikomučenicu Irinu.
Živela je u apostolska vremena na Balkanu, u gradu Magedonu gde je njen otac Likinije bio "mali car". Neki misle, da je bila Slovenka. Rođena je u neznabožačkoj porodici.
Penelopa, kako joj je glasilo ime neznabožačko, počela je rano da uči o hrišćanstvu, a učitelj joj je bio Apelijan.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje. Naljutila je oca odbijanjem da se uda. Otac je planirao da je stavi na muke, ali na čudesan način ga je preobratila u hrišćanstvo.
"Još od četiri cara, osim njenoga oca, stavljena je na razne muke, no Bog je preko svojih angela spasavaše", piše u žitijama.
Car Sedekija ju je zakopao do glave u rupu napunjenu zmijama i škorpijama.
"No angel Božji umrtvi otrovne gadove i sačuva svetu devicu nepovređenu. Tada isti car pokuša da je prestruže testerom, no testera se odbijaše od tela njenoga kao od kamena. Potom opet isti car veza je za točak pod vodenicom i pusti vodu, da je tako umori. No voda ne htede teći nego stajaše, i devica osta zdrava i živa".
Car Savah, sin Sedekijin, potkovao ju je, prema predanju, ekserima, "natovari na nju vreću peska, i zauzda je, pa naredi te je vođahu kao skota daleko izvan grada".
"No angel Božji potrese zemlju, i zemlja se otvori i proguta mučitelje njene".
Preživevši sve muke, kroz koje obrati ogroman broj neznabožaca u hrišćanstvo, Irina pređe u grad Kalipolj, gde propovedaše veru u Hrista. Tamošnji car Numerijan hteo je da je ubije tako što ju je bacio u tri usijana metalna vola jedno za drugim. Ljudi su gledali i nisu verovali da je i to preživela.
Eparh Vavodin odveo ju je u grad Konstantinu gde ju je stavio na usijane rešetke. Ni tada joj ništa nije bilo.
"Najzad dođe Irina u grad Mesemvriju, gde je umrtvi car Savorije, no Bog je ožive. A car sa mnogim narodom videći to, poverova u Hrista i krsti se".
Prema predanju, u veru Hristovu prevela je preko sto hiljada neznabožaca.
"Najzad sama leže u grob i naredi Apelijanu da grob zatvori. Posle četiri dana, kad grob otvoriše, nje ne beše u grobu."
Ovčica Tvoja Isuse, Irina, zove silnim glasom: „Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.“ Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Bio je prinuđen da se od gonitelja krije čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Tekla je tri dana i tri noći slušala propoved apostola Pavla, nakon čega je prihvatila veru u Hrista i odlučila da život posveti devstvu.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.