Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Srpska pravoslavna crkva i vernici 14. novembra obeležavaju praznik Svetih Vrača Kozme i Damjana, rođene braće koja su svojim životom, verom i milosrđem ostavila dubok trag u hrišćanskom predanju.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Prema žitiju, Kozma i Damjan rođeni su u Aziji, od oca neznabošca i majke hrišćanke Teodotije. Nakon smrti supruga, ona je svu svoju pažnju i trud posvetila vaspitanju sinova, nastojeći da ih izvede na put hrišćanske vere. Njena briga i trud nisu bili uzaludni, jer su, kako se navodi u predanju, njeni sinovi izrasli "kao dve slatke voćke, i kao dva svetilnika sveta".
Braća su izučila lekarsku veštinu, ali njihovo lečenje nije se zasnivalo samo na poznavanju lekova i medicinskih postupaka. Bolesnima su pomagali i prizivanjem imena Gospoda Isusa Hrista, verujući da je svako isceljenje dar Božji.
Posebno su se izdvajali po tome što za svoju pomoć nikada nisu uzimali novac. Time su sledili Hristove reči: "Badava primiste, badava dajite“ (Mt. 10, 8), zbog čega su prozvani bezmezdnim vračima, odnosno lekarima koji leče besplatno.
Foto: SPC
Sveti Vrači Kozma i Damjan
Koliko su ozbiljno shvatali ovu zapovest pokazuje i događaj iz njihovog života koji se posebno pamti u crkvenom predanju. Naime, Kozma se naljutio na brata Damjana kada je saznao da je od jedne žene po imenu Paladija primio tri jaja nakon što ju je izlečio.
Zbog toga je zatražio da, kada umre, ne bude sahranjen pored brata. Međutim, Damjan nije prihvatio dar kao nagradu za svoje lečenje. Paladija ga je zaklela Presvetom Trojicom da uzme ta tri jaja, pa nije mogao da odbije njenu molbu.
Iako su braća zbog ovog događaja imala nesuglasice, Božjim otkrovenjem nakon njihove smrti ipak su zajedno sahranjeni u mestu Feremanu.
Sveti Kozma i Damjan proslavili su se čudima ne samo za života već i posle smrti, a njihova pomoć ljudima ostala je deo živog crkvenog predanja.
Jedno od poznatih čuda govori o čoveku kome se tokom spavanja zmija uvukla kroz usta u stomak, zbog čega se našao u velikim mukama i bio na samrti. U poslednjem trenutku prizvao je u pomoć Svete Kozmu i Damjana, nakon čega je, prema žitiju, izbavljen od sigurne smrti.
Tako je, kako se navodi u predanju, Gospod proslavio one koji su Njega proslavljali na zemlji verom, čistotom i milošću.
Sveti Kozma i Damjan u pravoslavnoj tradiciji poštuju se kao zaštitnici bolesnih i lekara, a njihov praznik podseća na hrišćansku dužnost da se drugome pomogne bez očekivanja koristi, sa ljubavlju, verom i milosrđem.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.