ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Dvanaest velikih hrišćanskih praznika dele se na nepokretne i pokretne. Nepokretni praznici su oni čiji se dan proslavljanja ne menja. Na primer, Božić i Uspenje Presvete Bogorodice. Pokretni praznici nemaju stalni datum - svake godine je drugačiji (na primer, Spasovdan). Objašnjavamo od čega to zavisi i kako se datum izračunava (mada je jednostavnije pogledati u kalendar).
Pokretni praznik je onaj koji nema stalni datum (to jest, praznovanje se "pomera" sa jednog datuma na drugi). To su jevanđelski događaji koji su se dogodili određenog dana pre ili posle Vaskrsa, zbog čega se njihovi datumi pomeraju (kao i sam Vaskrs, čiji datum zavisi od lunarnog kalendara).
Pošto je Vaskrs najveći hrišćanski praznik, od njega "zavise" i svi ostali pokretni praznici. Po pravilu Prvog vaseljenskog sabora, Vaskrs je prva nedelja posle prvog prolećnog punog meseca.
Od dvanaest velikih praznika (12 glavnih praznika crkvene godine), pokretni su:
Vaskrs - Vaskrenje Gospodnje (prva nedelja posle prvog prolećnog punog meseca)
Cveti - Ulazak Gospodnji u Jerusalim (nedelju dana pre Vaskrsa)
Spasovdan - Vaznesenje Gospodnje (40. dan posle Vaskrsa)
Trojice, odnosno Pedesetnica - Silazak Svetog Duha na apostole (50. dan posle Vaskrsa)
Takođe, od datuma Vaskrsa zavisi početak Velikog posta (48 dana pre Vaskrsa) i Petrovdanskog posta (nedelju dana posle Trojica).
Završetak Petrovdanskog posta je uvek 12. jula, na praznik Svetih apostola Petra i Pavla – Petrovdan, i ne pomera se. Međutim, početak posta je svake godine u različito vreme. Datum početka posta je nedelju dana posle praznika Svete Trojice, koji se praznuje 50. dana posle Vaskrsa.
Ne odgovaraju svi praznici u Crkvi istorijskoj, pa čak ni jevanđelskoj hronologiji. Ustanovljavajući datume praznika, Crkva je ponekad sledila pedagoške ili misionarske ciljeve.
Tako se Preobraženje Gospodnje, koje se prema Svetom pismu dogodilo pre Vaskrsa, praznuje mnogo kasnije, 19. avgusta. Ovaj praznik je namerno premešten na vreme završetka berbe grožđa u mediteranskim krajevima kako bi potisnuo paganska slavlja, odnosno „vahanalije“.
I Božić je počeo da se praznuje na dan paganskog praznika Sunca, a ne na stvarni dan Hristovog rođenja (on nije poznat, jer se na Istoku ranije datumu rođenja nije pridavao veliki značaj).
Datum Blagovesti ustanovljen je kao dan devet meseci pre Božića.
Zato se datumi nepokretnih dvanaest velikih praznika ne mogu smatrati istorijski potpuno tačnim – tako se oblikovalo crkveno predanje iz ovog ili onog razloga.
Rođenje Presvete Bogorodice - Mala Gospojina (21. septembar)
Vozdviženje Časnog krsta - Krstovdan (27. septembar)
Vavedenje Presvete Bogorodice (4. decembar)
Rođenje Hristovo - Božić (7. januar)
Bogojavljenje (19. januar)
Sretenje Gospodnje (15. februar)
Blagovesti (7. april)
Preobraženje Gospodnje (19. avgust)
Uspenje Presvete Bogorodice - Velika Gospojina (28. avgust)
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Pouka sveštenika objašnjava kako izgovorene reči imaju poseban značaj i zašto ostaju u upotrebi sve do Spasovdana, četrdeset dana nakon Vaskrsa
Smisao i značaj ovog praznika, dana koji povezuje Vaskrsenje i dolazak Svetog Duha, objašnjava teolog Branislav Ilić.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Isus Hristos je svojim stradanjem na krstu uzeo na sebe grehe sveta, podnevši žrtvu radi spasenja ljudi.
Poseban značaj ima jutarnje prisustvo liturgiji.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.