ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Dvanaest velikih hrišćanskih praznika dele se na nepokretne i pokretne. Nepokretni praznici su oni čiji se dan proslavljanja ne menja. Na primer, Božić i Uspenje Presvete Bogorodice. Pokretni praznici nemaju stalni datum - svake godine je drugačiji (na primer, Spasovdan). Objašnjavamo od čega to zavisi i kako se datum izračunava (mada je jednostavnije pogledati u kalendar).
Pokretni praznik je onaj koji nema stalni datum (to jest, praznovanje se "pomera" sa jednog datuma na drugi). To su jevanđelski događaji koji su se dogodili određenog dana pre ili posle Vaskrsa, zbog čega se njihovi datumi pomeraju (kao i sam Vaskrs, čiji datum zavisi od lunarnog kalendara).
Pošto je Vaskrs najveći hrišćanski praznik, od njega "zavise" i svi ostali pokretni praznici. Po pravilu Prvog vaseljenskog sabora, Vaskrs je prva nedelja posle prvog prolećnog punog meseca.
Od dvanaest velikih praznika (12 glavnih praznika crkvene godine), pokretni su:
Vaskrs - Vaskrenje Gospodnje (prva nedelja posle prvog prolećnog punog meseca)
Cveti - Ulazak Gospodnji u Jerusalim (nedelju dana pre Vaskrsa)
Spasovdan - Vaznesenje Gospodnje (40. dan posle Vaskrsa)
Trojice, odnosno Pedesetnica - Silazak Svetog Duha na apostole (50. dan posle Vaskrsa)
Takođe, od datuma Vaskrsa zavisi početak Velikog posta (48 dana pre Vaskrsa) i Petrovdanskog posta (nedelju dana posle Trojica).
Završetak Petrovdanskog posta je uvek 12. jula, na praznik Svetih apostola Petra i Pavla – Petrovdan, i ne pomera se. Međutim, početak posta je svake godine u različito vreme. Datum početka posta je nedelju dana posle praznika Svete Trojice, koji se praznuje 50. dana posle Vaskrsa.
Ne odgovaraju svi praznici u Crkvi istorijskoj, pa čak ni jevanđelskoj hronologiji. Ustanovljavajući datume praznika, Crkva je ponekad sledila pedagoške ili misionarske ciljeve.
Tako se Preobraženje Gospodnje, koje se prema Svetom pismu dogodilo pre Vaskrsa, praznuje mnogo kasnije, 19. avgusta. Ovaj praznik je namerno premešten na vreme završetka berbe grožđa u mediteranskim krajevima kako bi potisnuo paganska slavlja, odnosno „vahanalije“.
I Božić je počeo da se praznuje na dan paganskog praznika Sunca, a ne na stvarni dan Hristovog rođenja (on nije poznat, jer se na Istoku ranije datumu rođenja nije pridavao veliki značaj).
Datum Blagovesti ustanovljen je kao dan devet meseci pre Božića.
Zato se datumi nepokretnih dvanaest velikih praznika ne mogu smatrati istorijski potpuno tačnim – tako se oblikovalo crkveno predanje iz ovog ili onog razloga.
Rođenje Presvete Bogorodice - Mala Gospojina (21. septembar)
Vozdviženje Časnog krsta - Krstovdan (27. septembar)
Vavedenje Presvete Bogorodice (4. decembar)
Rođenje Hristovo - Božić (7. januar)
Bogojavljenje (19. januar)
Sretenje Gospodnje (15. februar)
Blagovesti (7. april)
Preobraženje Gospodnje (19. avgust)
Uspenje Presvete Bogorodice - Velika Gospojina (28. avgust)
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Pouka sveštenika objašnjava kako izgovorene reči imaju poseban značaj i zašto ostaju u upotrebi sve do Spasovdana, četrdeset dana nakon Vaskrsa
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Smisao i značaj ovog praznika, dana koji povezuje Vaskrsenje i dolazak Svetog Duha, objašnjava teolog Branislav Ilić.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Isus Hristos je svojim stradanjem na krstu uzeo na sebe grehe sveta, podnevši žrtvu radi spasenja ljudi.
Poseban značaj ima jutarnje prisustvo liturgiji.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.