ONE SU BILE TRI ROĐENE SESTRE KOJE SU MUČENIČKI STRADALE ZA HRISTA! Danas su Svete Agapija, Hionija i Irina!
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Srpska pravoslavna crkva 17. maja slavi Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku.
Ona je rođena u Tarsu od neznabožačkih i bogatih roditelja, ali je čula za hrišćanstvo, poverovala u Hrista i doživela da bude živa spaljena u metalnom biku zbog svoje vere, nakon što je mnoge prevela u hrišćanstvo.
U njeno vreme bilo je strašno gonjenje hrišćana.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Pelagija mu je preko svoje majke poručila "da se ona već obrekla svome nebesnom ženiku, Hristu Gospodu".
"Bežeći od skvernoga carevića i od svoje zle majke, Pelagija potraži i nađe episkopa Klinona, čoveka znamenita zbog svoje svetosti. On je pouči u veri hrišćanskoj i krsti. Tada Pelagija razdade svoje raskošne haljine i mnogo bogatstva, vrati se domu i ispovedi majci, da je ona već krštena", piše u žitijama.
Čuvši za ovo carev sin, i izgubivši svaku nadu da će moći da je oženi, samoga sebe je izbo mačem i izvršio samoubistvo.
"Tada zla majka sama optuži caru svoju ćerku i predade mu je na sud. Car se zadivi lepoti device, i zaboravivši svoga sina, raspali se nečistom strašću na nju. No kako Pelagija osta nepokolebljiva u veri svojoj, osudi je car na sažeženje u metalnom volu, usijanom od ognja".
Kada je mučitelji obnažiše, sveta Pelagija se prekrsti krstom i s blagodarnom molitvom Bogu na usnama, sama uđe u usijanog vola, gde se u tren oka sva rastopi kao vosak.
Postradala je 287. godine.
Ostatak njenih kostiju uzeo je episkop Klinon i sahranio na brdu pod jedan kamen.
U vreme cara Konstantina Kopronima (741-775) na tome mestu je sagrađena crkva u čast svetiteljke.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
U strahu od danka u krvi, roditelji su ga u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Sveta Ana je majka Presvete Bogorodice.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.