Njegove poslednje reči bile su: "Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Prenosu moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca, hrišćanskog svetitelja iz 1. veka, trećeg patrijarha Antiohijske crkve.
Ovoga dana se praznuje prenos njegovih moštiju iz Rima, gde je postradao, u Antiohiju, gde je ranije bio arhijerej.
Kao episkop Antiohije, Ignjatije je bio pastir u pravom smislu te reči. Njegova ljubav prema crkvi i Isusu Hristu bila je neograničena, a jedan od njegovih najvećih doprinosa bio je uvođenje antifonskog načina pojanja u crkvi – tehnike koja je utemeljena na simfoniji nebeskih bića.
SPC
Prenos moštiju svetog Ignjatija Bogonosca
Međutim, vladavina cara Trajana nije bila naklonjena Hristovim sledbenicima. Trajan, dolazeći u Antiohiju, saznaje za Ignjatijevu veru i nudi mu bogatstvo i visoki položaj, ukoliko pristane na idolopoklonstvo. Međutim, Ignjatije nije pristao na kompromis, a car ga je u besu poslao u Rim, gde je, zajedno sa deset pratilaca, morao da putuje dugim putem kroz Trakiju, Makedoniju i Epir.
Na kraju, prispeo je u Rim, gde je bačen pred lavove, i podneo mučeništvo sa radošću i smirenjem, smatrajući to za najuzvišeniji oblik služenja Gospodu. Njegove poslednje reči bile su: "Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Tada njegovi pratioci sabraše njegove kosti, preneše u Antiohiju, i česno ih sahraniše. No kada Persijanci zauzeše Antiohiju u šestom veku, mošti svetog Ignjatija ponovo su vraćene iz Antiohije u Rim, gde se i sada nalaze u crkvi svetog Klimenta.
Narod veruje da Sveta vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju ljudi uglavnom i nose svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme, međutim, otac Predrag Popović je jednom prilikom istakao da se i ona može pokvariti, ali objasnio i u kojem slučaju.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Akvilinu po starom i Prepodobnog Davida Solunskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Jovana i Pavla, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.