ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Sutra su Miholjske zadušnice, jedan od četiri dana u godini kada se po kalendaru Srpske pravoslavne crkve posebno sećamo svojih preminulih. Zadušnice se uvek obeležavaju subotom, jer je tog dana, prema predanju, i Isus Hristos, uoči vaskrsenja, upokojen.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Iako svaki kraj Srbije ima svoje običaje, važno je znati kako se Zadušnice pravilno obeležavaju po crkvenim pravilima. O tome je govorio i protojerej Ljuba Ranković.
– Za Zadušnice se uvek služi liturgija, tokom koje se čitaju imena pokojnika. Da bismo učestvovali u liturgiji kako dolikuje, treba da pripremimo spisak imena naših upokojenih – u dva primerka. Jedan se daje svešteniku za proskomidiju, uvodni deo liturgije, a drugi za parastos koji se služi nakon toga u hramu – objasnio je jednom prilikom otac Ljuba.
Za parastos vernici donose kuvano žito, u koje se stavlja sveća i malo vina, kao i drugi spisak sa imenima. Sveštenik pred početak parastosa pali sveće i zatim čita molitve za upokojene.
Svaki od ovih simbola ima duboko značenje: žito podseća na smrt i vaskrsenje, jer kao što zrno pšenice umire u zemlji da bi donelo plod, tako verujemo i u život posle smrti. Vino je simbol života i duhovnog isceljenja, dok je sveća simbol svetlosti i nade u Hrista.
Nakon molitve u crkvi, običaj je da se obiđu grobovi bližnjih. Tada se pale sveće kupljene u crkvi, nosi se žito i pristupa se sa molitvom i poštovanjem.
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje. Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
– Kada dođemo do groba, prvo se jednom prekrstimo. Pri samom prilasku grobu, prekstimo se tri puta, celivamo krst i kažemo: "Hristos vaskrse, dragi moj (ime upokojenog). Vaistinu vaskrse“, i to ponovimo tri puta. Zatim zapalimo kandilo i sveće, okadimo grob i izgovorimo molitvu za pokoj duše – objašnjava otac Ljuba.
Ako neko nije u mogućnosti da ode na grob jer živi daleko, Zadušnice može obeležiti u najbližoj pravoslavnoj crkvi. Za to je takođe potrebno imati žito, sveće i spisak imena. Otac ljuba kaže da je to, duhovno gledano, jednako kao da smo na grobu svojih bližnjih.
Za one koji ni to ne mogu, postoji način da se Zadušnice obeleže i u domu. Tada se ispred slavske ikone upali kandilo, pripremi žito i vino, zapale sveće i izgovori molitva.
– Krstoobrazno se žito prelije vinom, uz reči: "Za pokoj duše mojih srodnika“, i navedu se njihova imena. Zatim se kaže: "U ime Oca, i Sina, i Svetoga duha. Amin.“ I na kraju: "Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse" – poručuje otac Ljuba.
Iznošenje hrane na grobove je običaj koji nije crkveni, ali ko hoće, može da je ponese.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Zapamtimo da je pominjanje na Božanskoj liturgiji najveće dobro za one koji su nam dragi Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan. Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Molitva za upokojene
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
ŠTA BI TREBALO NACRTATI NA CEDULJICI I KOLIKO IMENA NAPISATI: Sveštenik objasnio kako se vrši pominjanje za žive i upokojene u crkvi
DA LI SE OBELEŽAVAJU ROĐENDANI UPOKOJENIH I NA KOJI NAČIN: Sveštenik otkrio stav Crkve i ozbiljno iznenadio
NE ZABORAVITE DA OVO PONESETE U CRKVU! Obeležavamo Duhovske zadušnice!
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Fevroniju po starom i Svetog velikomučenika Prokopija po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Priscile i Akvila, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ne želeći da stupi u brak sa smrtnim čovekom, Fevronija je svoj život posvetila Hristu i zamonašila se u ženskom manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Rođenje Svetog Jovana Krstitelja po starom i praznik Prepodobnog Tome Maleina po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Benedikta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Fevroniju po starom i Svetog velikomučenika Prokopija po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Priscile i Akvila, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.