ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Sutra su Miholjske zadušnice, jedan od četiri dana u godini kada se po kalendaru Srpske pravoslavne crkve posebno sećamo svojih preminulih. Zadušnice se uvek obeležavaju subotom, jer je tog dana, prema predanju, i Isus Hristos, uoči vaskrsenja, upokojen.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Iako svaki kraj Srbije ima svoje običaje, važno je znati kako se Zadušnice pravilno obeležavaju po crkvenim pravilima. O tome je govorio i protojerej Ljuba Ranković.
– Za Zadušnice se uvek služi liturgija, tokom koje se čitaju imena pokojnika. Da bismo učestvovali u liturgiji kako dolikuje, treba da pripremimo spisak imena naših upokojenih – u dva primerka. Jedan se daje svešteniku za proskomidiju, uvodni deo liturgije, a drugi za parastos koji se služi nakon toga u hramu – objasnio je jednom prilikom otac Ljuba.
Za parastos vernici donose kuvano žito, u koje se stavlja sveća i malo vina, kao i drugi spisak sa imenima. Sveštenik pred početak parastosa pali sveće i zatim čita molitve za upokojene.
Svaki od ovih simbola ima duboko značenje: žito podseća na smrt i vaskrsenje, jer kao što zrno pšenice umire u zemlji da bi donelo plod, tako verujemo i u život posle smrti. Vino je simbol života i duhovnog isceljenja, dok je sveća simbol svetlosti i nade u Hrista.
Nakon molitve u crkvi, običaj je da se obiđu grobovi bližnjih. Tada se pale sveće kupljene u crkvi, nosi se žito i pristupa se sa molitvom i poštovanjem.
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje. Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
– Kada dođemo do groba, prvo se jednom prekrstimo. Pri samom prilasku grobu, prekstimo se tri puta, celivamo krst i kažemo: "Hristos vaskrse, dragi moj (ime upokojenog). Vaistinu vaskrse“, i to ponovimo tri puta. Zatim zapalimo kandilo i sveće, okadimo grob i izgovorimo molitvu za pokoj duše – objašnjava otac Ljuba.
Ako neko nije u mogućnosti da ode na grob jer živi daleko, Zadušnice može obeležiti u najbližoj pravoslavnoj crkvi. Za to je takođe potrebno imati žito, sveće i spisak imena. Otac ljuba kaže da je to, duhovno gledano, jednako kao da smo na grobu svojih bližnjih.
Za one koji ni to ne mogu, postoji način da se Zadušnice obeleže i u domu. Tada se ispred slavske ikone upali kandilo, pripremi žito i vino, zapale sveće i izgovori molitva.
– Krstoobrazno se žito prelije vinom, uz reči: "Za pokoj duše mojih srodnika“, i navedu se njihova imena. Zatim se kaže: "U ime Oca, i Sina, i Svetoga duha. Amin.“ I na kraju: "Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse" – poručuje otac Ljuba.
Iznošenje hrane na grobove je običaj koji nije crkveni, ali ko hoće, može da je ponese.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Zapamtimo da je pominjanje na Božanskoj liturgiji najveće dobro za one koji su nam dragi Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan. Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Molitva za upokojene
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
ŠTA BI TREBALO NACRTATI NA CEDULJICI I KOLIKO IMENA NAPISATI: Sveštenik objasnio kako se vrši pominjanje za žive i upokojene u crkvi
DA LI SE OBELEŽAVAJU ROĐENDANI UPOKOJENIH I NA KOJI NAČIN: Sveštenik otkrio stav Crkve i ozbiljno iznenadio
NE ZABORAVITE DA OVO PONESETE U CRKVU! Obeležavamo Duhovske zadušnice!
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Oni su postavili temelje slovenske književnosti, kulture i pismenosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.