ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Sutra su Miholjske zadušnice, jedan od četiri dana u godini kada se po kalendaru Srpske pravoslavne crkve posebno sećamo svojih preminulih. Zadušnice se uvek obeležavaju subotom, jer je tog dana, prema predanju, i Isus Hristos, uoči vaskrsenja, upokojen.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Iako svaki kraj Srbije ima svoje običaje, važno je znati kako se Zadušnice pravilno obeležavaju po crkvenim pravilima. O tome je govorio i protojerej Ljuba Ranković.
– Za Zadušnice se uvek služi liturgija, tokom koje se čitaju imena pokojnika. Da bismo učestvovali u liturgiji kako dolikuje, treba da pripremimo spisak imena naših upokojenih – u dva primerka. Jedan se daje svešteniku za proskomidiju, uvodni deo liturgije, a drugi za parastos koji se služi nakon toga u hramu – objasnio je jednom prilikom otac Ljuba.
Za parastos vernici donose kuvano žito, u koje se stavlja sveća i malo vina, kao i drugi spisak sa imenima. Sveštenik pred početak parastosa pali sveće i zatim čita molitve za upokojene.
Svaki od ovih simbola ima duboko značenje: žito podseća na smrt i vaskrsenje, jer kao što zrno pšenice umire u zemlji da bi donelo plod, tako verujemo i u život posle smrti. Vino je simbol života i duhovnog isceljenja, dok je sveća simbol svetlosti i nade u Hrista.
Nakon molitve u crkvi, običaj je da se obiđu grobovi bližnjih. Tada se pale sveće kupljene u crkvi, nosi se žito i pristupa se sa molitvom i poštovanjem.
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje. Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
– Kada dođemo do groba, prvo se jednom prekrstimo. Pri samom prilasku grobu, prekstimo se tri puta, celivamo krst i kažemo: "Hristos vaskrse, dragi moj (ime upokojenog). Vaistinu vaskrse“, i to ponovimo tri puta. Zatim zapalimo kandilo i sveće, okadimo grob i izgovorimo molitvu za pokoj duše – objašnjava otac Ljuba.
Ako neko nije u mogućnosti da ode na grob jer živi daleko, Zadušnice može obeležiti u najbližoj pravoslavnoj crkvi. Za to je takođe potrebno imati žito, sveće i spisak imena. Otac ljuba kaže da je to, duhovno gledano, jednako kao da smo na grobu svojih bližnjih.
Za one koji ni to ne mogu, postoji način da se Zadušnice obeleže i u domu. Tada se ispred slavske ikone upali kandilo, pripremi žito i vino, zapale sveće i izgovori molitva.
– Krstoobrazno se žito prelije vinom, uz reči: "Za pokoj duše mojih srodnika“, i navedu se njihova imena. Zatim se kaže: "U ime Oca, i Sina, i Svetoga duha. Amin.“ I na kraju: "Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse" – poručuje otac Ljuba.
Iznošenje hrane na grobove je običaj koji nije crkveni, ali ko hoće, može da je ponese.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. Zapamtimo da je pominjanje na Božanskoj liturgiji najveće dobro za one koji su nam dragi Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan. Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Molitva za upokojene
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
ŠTA BI TREBALO NACRTATI NA CEDULJICI I KOLIKO IMENA NAPISATI: Sveštenik objasnio kako se vrši pominjanje za žive i upokojene u crkvi
DA LI SE OBELEŽAVAJU ROĐENDANI UPOKOJENIH I NA KOJI NAČIN: Sveštenik otkrio stav Crkve i ozbiljno iznenadio
NE ZABORAVITE DA OVO PONESETE U CRKVU! Obeležavamo Duhovske zadušnice!
Sveštenomučenik Haralampije je bio episkop u Magneziji i postradao je za Hrista u svojoj stotrinaestoj godini.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Nikifora po starom kalendaru, dok pomesne crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Otkriće moštiju svetih mučenika u Evgeniji. Katolici proslavljaju Katedru Svetog Petra, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
U poslednjem trenutku Saprikije se pred dželatima odrekao Hrista i izjavio da će da se pokloni idolima, dok ga je Nikifor molio da to ne čini.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Stratilata po starom, odnosno Svetog Jevastija Velikog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Petra Damjanija, muslimani su u mesecu Ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Kao majka Gospoda Isusa Hrista, Bogorodica je najbliža Bogu od svih ljudi, ali i najbliža svakom čoveku koji joj se obraća sa verom i nadom.
U Hramu Svetih apostola Petra i Pavla obeleženo je 83 godine od tragedije – narod i deca Tutina čuvaju uspomenu na postradale novomučenike.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.