OVO JE NAJKRAĆI PUT DA SE DOBIJE OPROŠTAJ GREHOVA! Sveti Jovan Lestvičnik kaže da samo jednu stvar treba da prestanete da radite
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Danas su letnje, Duhovske zadušnice, koje po kalendaru Srpske pravoslavne crkve uvek padaju u subotu pred Duhove, odnosno praznik Silaska Svetog Duha na apostole.
Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana. Ovaj praznik se još naziva Pedesetnica i Silazak Svetog Duha na Apostole.
Zadušnice su dan posvećen najmilijima koji više nisu sa nama i na taj dan Srbi izlaze na groblja, pale sveće, a ako su grobovi daleko, sveću u spomen na mrtve zapale u crkvi. Grobovi se na taj dan prelivaju vinom, počiste i urede, donese se cveće i zapale sveće u spomen na mrtve.
Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito koje podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u mraku, nego u svetlosti Sunca. Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zaceljuju rane greha.
Crkva toga dana uznosi posebne molitve za pokoj duša, dok vernici čitaju imena svojih preminulih srodnika i prijatelja.
Poželjno je da se molitve uznose ne samo za srodnike, već i za sve upokojene, posebno za one koji nemaju nikoga da se za njih moli. Jedan stari monah sa Svete Gore naglašava da je ovo vreme kada se sećamo svih koji su upokojeni, moleći se za njihovo spasenje.
Vernici koji nisu u mogućnosti da obiđu grobove svojih bližnjih pozvani su da odu u svoju parohijsku ili najbližu crkvu na liturgiju, zapale sveće za pokoj duše i pomole se za upokojene.
Kroz ovu molitvu, koja predstavlja duhovni most između živih i preminulih, vernici izražavaju zahvalnost, ljubav i poštovanje prema onima koji su otišli, moleći se za njihovo spasenje i mir.
- Za Zadušnice se uvek služi liturgija i na njoj se čitaju imena upokojenih. Ako želimo da i mi učestvujemo na pravi način u liturgiji, moramo sačiniti spisak imena naših pokojnika i to u dva primerka - istakao je jednom prilikom otac Ljuba Ranković i dalje objasnio:
- Jedan se daje svešteniku da bi naše upokojene pomenuo na proskomidiji. To je uvodni deo Svete liturgije. Posle nje se vrši parastos u hramu i za to je, između ostalog, potreban i drugi spisak.Vernici bi trebalo da donesu i žito, u nekoj posudi, nebitna je količina, u koje će se staviti sveća i malo vina i pored žita trebalo bi da stave taj drugi spisak. Pre početka parastosa, sveštenik bi trebalo da upali te sveće, i posle toga bi trebalo da počne čitanje molitvi za upokojene.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog. Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar. U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije. Kada mu se javio Gospod Hristos u vidu krasnoga dečka, još više mu se rasplamsala ljubav prema veri.
OVO JE NAJKRAĆI PUT DA SE DOBIJE OPROŠTAJ GREHOVA! Sveti Jovan Lestvičnik kaže da samo jednu stvar treba da prestanete da radite
OVO JE GLAVNI POKAZATELJ DA ŽIVIMO U VEOMA TEŠKIM VREMENIMA! Profesor Vladimir Stupar otkriva kako smo život pretvorili u pakao!
AKO OVO DAŠ DA BI NEŠTO POSLE DOBIO, UZALUD SI GA I DAVAO! Mitropolit Amfilohije Radović objasnio šta je u životu najvažnije
U ŠESTOJ GODINI OTIŠAO U PUSTINJU I PREDAO SE POSNOM I MOLITVENOM PODVIGU: Danas je Prepodobni Simeon Divnogorac
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Dok je Adrijan sa ostalim hrišćanima bio okovan u tamnici, Natalija je dolazila da im služi i hrabri ih.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.