ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U poslednje vreme, sve češće srećemo ljude koji, pritisnuti mukama svakodnevnog života, otvoreno priznaju da su "na ivici" – da više ne mogu da izdrže teret koji nose.
U razgovorima na ulici, na društvenim mrežama, pa i u stručnim analizama, sve jasnije se oseća krik savremenog čoveka suočenog sa bezizlaznim situacijama, anksioznošću, osećajem nemoći i duhovne praznine.
Na ovu temu se nedavno osvrnuo i protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar, gostujući u emisiji na Televiziji Hram. Govoreći baš na temu "bezizlaznih situacija", on je istakao da mnoge od njih nisu plod spoljašnjih okolnosti, već da često imaju svoj koren u našem unutrašnjem stanju. Posebno je naglasio ulogu gordosti u stvaranju osećaja bezizlaznosti.
- Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja. Ovo o čemu pričam je apsolutno nejasno ljudima koji su puni sebe, gordi i nemaju empatije. A empatije nemaju jer je gordost ispunila njihovu dušu, biće i srce i umove.
On je objasnio da se živi u teškim vremenima.
- Jedan od pokazatelja da se nalazimo u veoma teškim vremenima jeste upravo ohladnelost ljudskog srca i nedostatak ljubavi. Nedostatak vremena, nedostatak pažnje, nedostatak empatije i uopšte razumevanja drugog - objasnio je protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar i objasnio kako razmišlja savremeni čovek:
- Drugi me ne interesuju. Zašto? Zato što sam zauzet samo sobom. Stalno se prenemažem, žalim i ne odgovaraju mi hrana, odeća, stan, auto, kuća. Želim sve to da promenim, ne odgovara mi ni radno mesto. Niko nikoga ne trpi. Ne odgovara mi bračni drug, supruga ili suprug. Ne odgovaraju ni moja deca. Roditelji mi ne odgovaraju.
Time savremeni čovek, kako je objasnio, generiše ogromno nezadovoljstvo, a to nezadovoljstvo je hranjeno gordošću.
- To je đavo. Time čovek postaje protočni bojler za ogromnu količinu nezadovoljstva, mržnje, zlobe itd. I tada čovek ne zna šta da radi i pokušava na jedan spoljašnji način da zaleči te duhovne rane, ali to ne uspeva. I onda se život pretvara u pakao.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti. Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVAKO SE SIGURNO GUBI BLAGODAT BOŽJA! Sveti Jefrem Arizonski otkrio čime i kako udaljavamo Gospoda od sebe
OVO JE NAJKRAĆI PUT DA SE DOBIJE OPROŠTAJ GREHOVA! Sveti Jovan Lestvičnik kaže da samo jednu stvar treba da prestanete da radite
NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
Prema učenju Pravoslavne crkve, ljudska bića su stvorena po Božjoj slici i jedini pravi izvor dostojanstva čoveka je Bog.
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
Uverenje da nismo kao drugi ljudi puno košta svakog čoveka, ističe iguman Simeon, a evo i kako.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
Neke navike prenose se generacijama, ali nisu deo pravoslavnog predanja: evo šta treba izbegavati prilikom posete grobovima bližnjih.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.