DANAS JE CRVENO SLOVO! Slavimo Spasovdan - Vaznesenje Gospodnje!
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
U pravoslavlju, osuda drugih ljudi smatra se jednim od najtežih i najpodmuklijih grehova. To nije samo moralni prestup, to je povreda samog temelja vere: ljubavi, milosrđa i poniznosti. Kada osuđujemo drugoga, mi zapravo preuzimamo ulogu koja ne pripada čoveku - ulogu sudije.
A prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
U svakodnevici, osuda je često prikrivena i tiha - izgovorena u mislima, pogledima, rečima iza leđa. Možda deluje bezazleno, kao trenutak slabosti ili neslaganja.
Međutim, svaki put kada u srcu izreknemo presudu o nečijem karakteru, delima ili namerama, udaljavamo se od izvora božanske milosti. Osuda ne samo da povređuje onoga kome je upućena, već i duhovno osiromašuje onoga ko je izgovara.
Hrišćanstvo nas poziva na saosećanje, razumevanje i praštanje. Težnja ka duhovnom zdravlju ne ide kroz gledanje na tuđe mane, već kroz suočavanje sa sopstvenim slabostima.
Neosuđivanje je, prema duhovnim ocima Crkve, sa druge strane, jedna od najvećih vrlina.
Koliko se ono zapravo ceni od Boga, ukazivao je i Sveti Jovan Lestvičnik.
"Jedan od najkraćih puteva da se dobije oproštaj grehova jeste, ne osuđivati. Ne sudite, i neće vam se suditi".
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
Kada nekoga osudimo, mi zapravo zauzimamo mesto koje nam ne pripada – mesto sudije, i to ne samo ljudske, već Božije.
Došao je odnekud na Sinajsku goru kao šesnaestogodišnji dečko i tu ostao, najpre kao poslušnik, potom kao otšelnik i najzad kao sinajski iguman do svoje osamdesete godine, kada je i skončao oko 563. godine.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Grčki političar Nikos Papadopulos potvrdio je bojazan bratstva svetogorskih manastira da uvođenje jedinstvenog ličnog broja u Grčkoj može postati sredstvo pritiska na monašku zajednicu i ugroziti autonomiju Atosa
Bivši turski zvaničnik optužuje patrijaršiju za „nezakonite aktivnosti“ oko grčkih ostrva i Bogoslovske škole na Halkiju, dok Ankara ćuti i međunarodna pažnja raste.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
Crkvena tipik u pravoslavlju jasno određuje šta se prema bogoslužbenim knjigama stavlja u kovčeg pokojnika.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Crkvena tipik u pravoslavlju jasno određuje šta se prema bogoslužbenim knjigama stavlja u kovčeg pokojnika.
Kada tipik nalaže post na vodi, ajvar se obično izostavlja sa trpeze jer se sprema sa uljem. Ipak, u monaškoj kuhinji postoji jednostavna varijanta „na vodi“ koja čuva puni ukus pečene paprike i poštuje pravila posta.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve čestitao je Modžtabi Hamneiju izbor za vrhovnog lidera Irana, naglašavajući dijalog između pravoslavnih i muslimana i uz želju da persijska zemlja što pre dočeka mir.