Duhovna riznica 24.04.2025 | 14:00

AKO VAM OVO PADNE NA UM, ODMAH GA ODBACITE! Starac Siluan Atonski otkriva šta je najveća duhovna "prljavština"!

Slika Autora
Autor: M.M.
AKO VAM OVO PADNE NA UM, ODMAH GA ODBACITE! Starac Siluan Atonski otkriva šta je najveća duhovna "prljavština"!
SPC Starac Siluan Atonski

Kada nekoga osudimo, mi zapravo zauzimamo mesto koje nam ne pripada – mesto sudije, i to ne samo ljudske, već Božije.

U svetu u kojem se sve meri, komentariše i sudi – od ponašanja pojedinaca do najličnijih odluka – retko se zapitamo kakvu cenu plaćamo zbog stalne potrebe da procenjujemo druge. Osuda je postala gotovo svakodnevna pojava: tiha, često prikrivena, ali duboko prisutna u razgovorima, mislima, pa čak i pogledima. Iako deluje bezopasno, ona ne samo da narušava međuljudske odnose, već i unosi nemir u naše sopstvene duše.

Pravoslavno hrišćanstvo ovu pojavu ne tretira olako. Naprotiv, osuda drugoga smatra se jednim od najozbiljnijih duhovnih problema. Ona ne potiče ljubavi ili razumevanja, već iz gordosti, iz potrebe da se pokažemo boljima od onih koje kritikujemo. Kada nekoga osudimo, mi zapravo zauzimamo mesto koje nam ne pripada – mesto sudije, i to ne samo ljudske, već Božije.

U pravoslavlju, osuda nije samo moralni prestup – ona je prepreka u duhovnom životu. Sveti Oci su nas učili da se više treba plašiti osude nego greha, jer dok grešnik može da se pokaje, onaj koji osuđuje često i ne primećuje sopstvenu duhovnu bolest. Osuda nas odvaja od drugih, a još više od Boga, jer zatvara srce za milost i saosećanje.

Starac Siluan Atonski je o osudi govorio kao o "prljavštini".

"Ako vam se u kuću unese prljavština, ne pitajte odakle dolazi, odmah je bacite; ako vam u um padaju misli osude, ne pitajte se da li su u pravu ili ne – one su samo prljavština."