KADA SE FARBAJU VASKRŠNJA JAJA: Sveštenik jednom za svagda rešio dilemu vernika
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Dan posvećen upokojenima. Pobusani ponedeljak je svoj naziv dobio po narodnom običaju da se grobovi pokojnika pobusavaju toga dana busenjem sveže zelene trave. Pobusani ponedeljak je, dakle, praznik namenjen upokojenima, i spada u jedan od zadušnih dana.
Ove godine Pobusani ponedeljak obeležavamo 28. aprila.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
- Praznični osećaj zbog Vaskrsa već u nedelju popodne malo splasne, a bilo bi lepo da gajimo osećaj praznika mnogo duže... To nije samo svečani doručak, potom ručak, a pre svega toga liturgija, nego nešto što traje čitav naš život. Kada pričamo konkretno o Vaskrsu, on se liturgijski slavi bogoslužbeno tri dana - pojašnjava sagovornik portala religija.rs.
Objašnjava da se u nedelji posle praznika Vaskrs i dalje proslavlja vaskrsenje Hristovo, a onda sledi dan posvećen pokojnicima.
- U okviru praznovanja Vaskrsa imamo jedan događaj koji je više tradicionalan nego crkven - to je Pobusani ponedeljak. On nije prvi ponedeljak po vaskrsenju, već sledeći, nakon Tomine nedelje. Tada, po verovanju našeg naroda, izlazimo na groblje, nosimo vaskršnja jaja, koja su najbitnija simbolika tog dana. Grobove uređujemo, humke posipamo, zemlju rastresamo i zato se taj dan zove Pobusani ponedeljak.
- Jaja se ostavljaju na grobu kao simbol vaskrsenja, i ono što nas tog dana treba podsetiti jeste da, verujući da je Hristos vaskrsao i da smrti više nema, mi tog dana bivamo jedno sa upokojenima. Kao što izlazimo na groblje naših bližnjih kada su Zadušnice ili tokom određenih dana, tako i toga dana ispovedamo da smo jedno sa njima. Zato nosimo simbol života - to jaje i neko se tim jajetom čak i "kucka" na grobu uz reči: „Hristos vaskrse!”
Sagovornik navodi da tog dana treba otići i na taj način pokazati da nismo zaboravili svoje najmilije .
- Simbolika toga jeste da mi ne priznajemo da su oni umrli. Oni jesu telom preminuli, predali su ga zemlji, ali dušom su živi i to potvrđujemo odlaskom na groblje. To nisu Zadušnice, ali jeste jedan od zadušnih dana kada se sećamo svojih pokojnika i činimo ljubav odlazeći na njihove grobove. To je, u ovom bezdušnom vremenu, kada niko nema vremena i kada svima fali par sati u danu, pokazatelj koliko nam je stalo. I pored obaveza i posla, odlazimo na groblje i tu nalazimo mir sa svojim bližnjima.
- To je pokazatelj naše ljubavi. Toplo preporučujem svakome ko može da toga dana ode i obiđe groblje svojih pokojnika, da ponese vaskršnje jaje, čestita i njima praznik i zamoli Boga da se opet, jednog dana, zagrlimo sa njima - zaključuje otac Borislav Petrić.
BONUS VIDEO: Otac Borislav o jezivim detaljima pljačke crkve Svetog Ilije u Mirijevu: Kao da je bio demonizovan
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav. Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag. U pojedinim delovima srpskog naroda, običaji su posebno živopisni i vezani za čitav vaskršnji period. Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
KADA SE FARBAJU VASKRŠNJA JAJA: Sveštenik jednom za svagda rešio dilemu vernika
VAŽNA PORUKA PATRIJARHA PAVLA O VASKRSU: Još ODZVANJANJU reči blaženopočivšeg poglavara SPC koje svi treba da pročitaju
DA LI SE IDE NA GROBLJE ZA VASKRS: Sveštenik objasnio da li je ovo strogo zabranjeno u vaskršnjim danima
"KAO DA JE BIO DEMONIZOVAN, KRSTOM JE LOMIO IKONE I SKRNAVIO OLTAR" Otac Borislav o jezivim detaljima pljačke crkve Svetog Ilije u Mirijevu (VIDEO)
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Živeo je kao ognjeni svedok istine, uzneo se na nebo bez smrti i, prema predanju, čuva se za poslednje dane.
Povezuje se sa gromom i kišom, jer je, prema biblijskim pričama, bio u mogućnosti da kontroliše vreme, i zbog toga ga često nazivaju Ilija Gromovnik.
Prepodobna Makrina bila je sestra Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
U tišini ove svetinje, podignute na imanju koje je pobožni bračni par Lacković darovao Crkvi, krikovi se pretvaraju u molitve, a svedočanstva o čudesnim isceljenjima svakim danom su sve brojnija.
O podmuklom uticaju, koji zavist ima na ljudsku dušu, govorio je i Sveti vladika Nikolaj Velimirović.
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Živeo je kao ognjeni svedok istine, uzneo se na nebo bez smrti i, prema predanju, čuva se za poslednje dane.
U besedi za subotu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je svaki dan prilika da se opredelite na pravu stranu istorije.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.