KADA SE FARBAJU VASKRŠNJA JAJA: Sveštenik jednom za svagda rešio dilemu vernika
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Dan posvećen upokojenima. Pobusani ponedeljak je svoj naziv dobio po narodnom običaju da se grobovi pokojnika pobusavaju toga dana busenjem sveže zelene trave. Pobusani ponedeljak je, dakle, praznik namenjen upokojenima, i spada u jedan od zadušnih dana.
Ove godine Pobusani ponedeljak obeležavamo 28. aprila.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
- Praznični osećaj zbog Vaskrsa već u nedelju popodne malo splasne, a bilo bi lepo da gajimo osećaj praznika mnogo duže... To nije samo svečani doručak, potom ručak, a pre svega toga liturgija, nego nešto što traje čitav naš život. Kada pričamo konkretno o Vaskrsu, on se liturgijski slavi bogoslužbeno tri dana - pojašnjava sagovornik portala religija.rs.
Objašnjava da se u nedelji posle praznika Vaskrs i dalje proslavlja vaskrsenje Hristovo, a onda sledi dan posvećen pokojnicima.
- U okviru praznovanja Vaskrsa imamo jedan događaj koji je više tradicionalan nego crkven - to je Pobusani ponedeljak. On nije prvi ponedeljak po vaskrsenju, već sledeći, nakon Tomine nedelje. Tada, po verovanju našeg naroda, izlazimo na groblje, nosimo vaskršnja jaja, koja su najbitnija simbolika tog dana. Grobove uređujemo, humke posipamo, zemlju rastresamo i zato se taj dan zove Pobusani ponedeljak.
- Jaja se ostavljaju na grobu kao simbol vaskrsenja, i ono što nas tog dana treba podsetiti jeste da, verujući da je Hristos vaskrsao i da smrti više nema, mi tog dana bivamo jedno sa upokojenima. Kao što izlazimo na groblje naših bližnjih kada su Zadušnice ili tokom određenih dana, tako i toga dana ispovedamo da smo jedno sa njima. Zato nosimo simbol života - to jaje i neko se tim jajetom čak i "kucka" na grobu uz reči: „Hristos vaskrse!”
Sagovornik navodi da tog dana treba otići i na taj način pokazati da nismo zaboravili svoje najmilije .
- Simbolika toga jeste da mi ne priznajemo da su oni umrli. Oni jesu telom preminuli, predali su ga zemlji, ali dušom su živi i to potvrđujemo odlaskom na groblje. To nisu Zadušnice, ali jeste jedan od zadušnih dana kada se sećamo svojih pokojnika i činimo ljubav odlazeći na njihove grobove. To je, u ovom bezdušnom vremenu, kada niko nema vremena i kada svima fali par sati u danu, pokazatelj koliko nam je stalo. I pored obaveza i posla, odlazimo na groblje i tu nalazimo mir sa svojim bližnjima.
- To je pokazatelj naše ljubavi. Toplo preporučujem svakome ko može da toga dana ode i obiđe groblje svojih pokojnika, da ponese vaskršnje jaje, čestita i njima praznik i zamoli Boga da se opet, jednog dana, zagrlimo sa njima - zaključuje otac Borislav Petrić.
BONUS VIDEO: Otac Borislav o jezivim detaljima pljačke crkve Svetog Ilije u Mirijevu: Kao da je bio demonizovan
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav. Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag. U pojedinim delovima srpskog naroda, običaji su posebno živopisni i vezani za čitav vaskršnji period. Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
KADA SE FARBAJU VASKRŠNJA JAJA: Sveštenik jednom za svagda rešio dilemu vernika
VAŽNA PORUKA PATRIJARHA PAVLA O VASKRSU: Još ODZVANJANJU reči blaženopočivšeg poglavara SPC koje svi treba da pročitaju
DA LI SE IDE NA GROBLJE ZA VASKRS: Sveštenik objasnio da li je ovo strogo zabranjeno u vaskršnjim danima
"KAO DA JE BIO DEMONIZOVAN, KRSTOM JE LOMIO IKONE I SKRNAVIO OLTAR" Otac Borislav o jezivim detaljima pljačke crkve Svetog Ilije u Mirijevu (VIDEO)
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Sveti prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta bili su roditelji Svetog Jovana Preteče i Krstitelja.
U pravoslavnoj crkvi se pominje kao sveti mučenik, koji je stradao od progona u vreme cara Numerijana.
Kao revnosni hrišćanin, postavljen je za episkopa u Nikomidiji i to u vreme najgoreg gonjenja hrišćana pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom.
Mamant je imao 15 godina, kada je izveden pred sud cara.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
Iskreno pokajanje i molitveno pravilo otkrivaju duhovnu snagu i vode vernika ka spokoju u srcu i svakodnevnom životu.
U svojoj besedi za 15. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz Kanu Galilejsku i pokazuje kako svako Hristovo čudo, od isceljenja do prosvetljenja, u svojoj suštini pretvara našu svakodnevicu i ljudsku prirodu u izvor radosti i svetlosti.