KADA SE FARBAJU VASKRŠNJA JAJA: Sveštenik jednom za svagda rešio dilemu vernika
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Dan posvećen upokojenima. Pobusani ponedeljak je svoj naziv dobio po narodnom običaju da se grobovi pokojnika pobusavaju toga dana busenjem sveže zelene trave. Pobusani ponedeljak je, dakle, praznik namenjen upokojenima, i spada u jedan od zadušnih dana.
Ove godine Pobusani ponedeljak obeležavamo 28. aprila.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
- Praznični osećaj zbog Vaskrsa već u nedelju popodne malo splasne, a bilo bi lepo da gajimo osećaj praznika mnogo duže... To nije samo svečani doručak, potom ručak, a pre svega toga liturgija, nego nešto što traje čitav naš život. Kada pričamo konkretno o Vaskrsu, on se liturgijski slavi bogoslužbeno tri dana - pojašnjava sagovornik portala religija.rs.
Objašnjava da se u nedelji posle praznika Vaskrs i dalje proslavlja vaskrsenje Hristovo, a onda sledi dan posvećen pokojnicima.
- U okviru praznovanja Vaskrsa imamo jedan događaj koji je više tradicionalan nego crkven - to je Pobusani ponedeljak. On nije prvi ponedeljak po vaskrsenju, već sledeći, nakon Tomine nedelje. Tada, po verovanju našeg naroda, izlazimo na groblje, nosimo vaskršnja jaja, koja su najbitnija simbolika tog dana. Grobove uređujemo, humke posipamo, zemlju rastresamo i zato se taj dan zove Pobusani ponedeljak.
- Jaja se ostavljaju na grobu kao simbol vaskrsenja, i ono što nas tog dana treba podsetiti jeste da, verujući da je Hristos vaskrsao i da smrti više nema, mi tog dana bivamo jedno sa upokojenima. Kao što izlazimo na groblje naših bližnjih kada su Zadušnice ili tokom određenih dana, tako i toga dana ispovedamo da smo jedno sa njima. Zato nosimo simbol života - to jaje i neko se tim jajetom čak i "kucka" na grobu uz reči: „Hristos vaskrse!”
Sagovornik navodi da tog dana treba otići i na taj način pokazati da nismo zaboravili svoje najmilije .
- Simbolika toga jeste da mi ne priznajemo da su oni umrli. Oni jesu telom preminuli, predali su ga zemlji, ali dušom su živi i to potvrđujemo odlaskom na groblje. To nisu Zadušnice, ali jeste jedan od zadušnih dana kada se sećamo svojih pokojnika i činimo ljubav odlazeći na njihove grobove. To je, u ovom bezdušnom vremenu, kada niko nema vremena i kada svima fali par sati u danu, pokazatelj koliko nam je stalo. I pored obaveza i posla, odlazimo na groblje i tu nalazimo mir sa svojim bližnjima.
- To je pokazatelj naše ljubavi. Toplo preporučujem svakome ko može da toga dana ode i obiđe groblje svojih pokojnika, da ponese vaskršnje jaje, čestita i njima praznik i zamoli Boga da se opet, jednog dana, zagrlimo sa njima - zaključuje otac Borislav Petrić.
BONUS VIDEO: Otac Borislav o jezivim detaljima pljačke crkve Svetog Ilije u Mirijevu: Kao da je bio demonizovan
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav. Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag. U pojedinim delovima srpskog naroda, običaji su posebno živopisni i vezani za čitav vaskršnji period. Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela. Budi deo Religija.rs zajednice.
KADA SE FARBAJU VASKRŠNJA JAJA: Sveštenik jednom za svagda rešio dilemu vernika
VAŽNA PORUKA PATRIJARHA PAVLA O VASKRSU: Još ODZVANJANJU reči blaženopočivšeg poglavara SPC koje svi treba da pročitaju
DA LI SE IDE NA GROBLJE ZA VASKRS: Sveštenik objasnio da li je ovo strogo zabranjeno u vaskršnjim danima
"KAO DA JE BIO DEMONIZOVAN, KRSTOM JE LOMIO IKONE I SKRNAVIO OLTAR" Otac Borislav o jezivim detaljima pljačke crkve Svetog Ilije u Mirijevu (VIDEO)
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Drugi ponedeljak posle Vaskrsa, dan nakon Tomine nedelje, verni narod izlazi na groblja sa posebnim darovima.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Sveti Otac je odao počast u "Vrtu anđela" na trećem najvećem rimskom groblju, gde su grobovi mrtvorođene i pobačene dece.
Na dan kada je Hrist vaskrsao, vernici daruju i kucaju ofarbanim jajima , a na trpezi je obavezna pečenica.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.