Shutterstock/Yuganov Konstantin, Printscreen/Youtube/Blic TVFarbanje jaja za Vaskrs
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Dok se hrišćani širom sveta pripremaju da 20. aprila proslave najradosniji hrišćanski praznik – Vaskrs, mnogi već razmišljaju o najlepšoj i najšarenijoj tradiciji – farbanju Vaskršnjih jaja. Ona su neizostavan deo praznične trpeze, simbol obnavljanja života, pobede života nad smrću, ali i radosti i okupljanja porodice.
Ipak, iz godine u godinu javlja se isto pitanje: kada je pravo vreme za farbanje jaja? Da li je to na Veliki četvrtak, Veliki petak ili pak Veliku subotu? Mnogi čak idu tako daleko da kažu da je "greh" bojiti jaja na pogrešan dan.
- Najbolje je ofarbati kada imate vremena, kada vi nađete vreme za to. Mahom se jaja kuvaju na Veliki petak, ali to je prosto zbog toga što je taj dan neradni dan, i mnogi imaju tu svest da taj dan treba što manje da se na neki način posvetimo drugim stvarima, više Bogu, svome domu, bližnjima, i zato je taj dan nekako u našoj tradiciji određen.
Međutim, jaja se mogu, kaže, farbati i na Veliku subotu i na Veliki četvrtak. ništa nije nepravilno.
- To je jedna lepa tradicija koja nas više uvodi u samom praznovanju Vaskrsa, ali nije to suština, dakle, da li ćemo stići ili nećemo stići, pa i da ne farbamo jaja, Bože moj - rekao je paroh svojevremeno za Blic TV.
To farbanje jaja, ističe, treba da ima jednu simboliku radosti u domu.
Printscreen/Instagram/instadeti_msk_
Farbanje jaja za Vaskrs
- Da je sve nešto lepo, šareno, da svi uključujemo oko toga. Ja lično u ovom domu volim da moji klinci nešto malo tamo i šaraju po tim jajima i crtaju i tako. Ne mora da bude po nekim pravilima. Danas imamo toliko i tehnike i boja da je to prosto, takmičenje se pravi od toga. Nebitna je tehnika sigurno. Bitna je simbolika svega toga. Ali opet moram da kažem, iako to nije tema, jednu rečenicu: nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja. Mislim, to prosto moram da kažem zato što negde ćemo otići previše u nešto što je sporedno. Vrlo je bitno da mi osećamo praznik. Da ne bude tek tako jedan produženi vikend ili jedan vikend kada je puna trpeza, kada smo malo radosni nego inače. Da zaista dubinski osetimo šta to znači za sve nas - rekao je otac Borislav.
Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto, kao i svetsko slavljenje, objasnio je otac Srba.
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.