DANAS JE LAZAREVA SUBOTA! Slavimo pobedu života nad smrći i poslednje Isusovo čudo!
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Na Lazarevu subotu, poznatu i kao Vrbicu, širom srpskih sela i gradova čuje se veselo pevanje devojaka koje pozdravljaju dolazak proljeća i novog života. Ovaj običaj, duboko ukorenjen u narodnoj tradiciji, predstavlja spoj hrišćanskih vrednosti i predhrišćanskih običaja, oblikovan kroz vekove postojanja i očuvanja srpske kulturne baštine.
Lazarice su, u svojoj suštini, ritualne povorke devojaka koje obeležavaju Vrbicu, dan pre Cveti, iako su sa njom povezane i dublje, simboličke poruke. Običaj, kako nam istorija i etnologija govore, potiče iz drevnih vremena, kada je verovanje u prirodne sile i plodnost zauzimalo centralno mesto u životu svakog naroda.
Prema nekim tumačenjima, Lazarice imaju korene u rimskom prazniku Rozalija, koji je bio posvećen cvetovima i plodnosti, a popularizovan je u Jugoistočnoj Evropi od strane Rimljana. Ovaj praznik se vezivao za plodnost, obnavljanje prirode i postizanje blagoslova na poljima i u domaćinstvima. Kako su Rimljani osvojili Balkan, tako su i njihove tradicije našle plodno tlo, uobličile se kroz narodnu praksu.
Danas, Lazarice predstavljaju povorku devojaka, obeleženu pevanjem, igrom i zajedništvom. U svečanim narodnim nošnjama, okićene grančicama vrbe i cvećem, devojke obilaze kuće i domaćinstva, donoseći zdravlje, sreću i plodnost. Svaka devojka, sa svojim glasom, tkaninom i korpom, postaje simbol nade i obnove, izgovarajući blagoslov za porodicu domaćina. Ova povorka, sa mladima obučenim u narodne nošnje, priča priču o snazi prirode i njenoj neprestanoj obnovi. U nekim krajevima, tradicionalno, jedna devojka oblači muško odelo i predstavlja Lazara, dok druga, u belom, postaje sama Lazarica, obavijena velom, tajanstvena i sveta.
Crkveni pogled na ovaj običaj nije jednostavan. Iako nisu u fokusu crkvenih liturgija, Lazarice su deo kulturnog identiteta naroda, koji u njima vidi odraz svog duhovnog života. Crkva, uz dužno poštovanje tradicije, toleriše ovaj običaj, smatrajući ga segmentom narodnog nasleđa. Čak i sveštenici, iako retko izričito govore o Lazaricama, ne negiraju njihovu simboliku.
Sveštenik Simeon, jedan od onih koji su imali priliku da govore o ovom običaju, ističe posebnu simboliku vrbe, biljke koja ima duboko ukorenjeno značenje u pravoslavlju. Grančice vrbe, koje vernici uzimaju i čuvaju tokom godine, predstavljaju pobedu života nad smrću, simbolizujući Hristovu žrtvu i Njegovu pobedu nad svakim zlom. U tom svetlu, običaj Lazarica dobija još dublje značenje, jer se u ovoj povorci vidi slika života koji se obnavlja, plodnosti koja se prenosi kroz generacije i snažna veza sa prirodom, koju Bog stvara.
Važno je napomenuti da je ovaj običaj posebno očuvan u Sirinićkoj župi na Kosovu i Metohiji, gde Lazarice i dalje prolaze kroz sela, pevajući pesme koje se prenose s kolena na koleno. Tamo je običaj upisan u nacionalnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, čime je dodatno potvrđeno njegovo značenje i važnost u očuvanju identiteta naroda.
Iako Lazarice nisu deo zvanične crkvene liturgije, one ostaju svetli primer narodne duhovnosti, koja se, kroz sve te vekove, uspešno spajala s crkvenim vrednostima. Ovaj običaj nas podseća na to da je Božja prisutnost u svakodnevnom životu, u ritmu prirode, u sreći devojaka koje pevaju i u ljubavi koju prenosimo sa generacije na generaciju.
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Otkrijte tajnu monaškog recepta koji se vekovima priprema uoči Lazareve subote – simboliku, oblik i sastojke lazarakija, poslastice koju vernici i danas mese kao tiho sećanje na čudo vaskrsenja i predstojeći praznik nad praznicima.
Na današnji dan Hristos je uzviknuo: "Pustite decu k meni, i ne branite im, jer takvih je Carstvo Nebesko"!
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade.
Sa zvončićima oko vrata i vrbovim grančicama u rukama, stotine dece i vernika prošle su u molitvenom hodu do hrama Svetog Save, gde je vladika Petar služio bdenije uoči praznika Cveti — ulaska Gospodnjeg u Jerusalim.
Uz praznične liturgije, osvećene grančice i reči vladike Siluana, pravoslavni vernici iz dijaspore sabrali su se u hramovima širom Melburna – slaveći Gospoda i oproštajući se od prote Petra Damnjanovića, čija služba ostaje duboko urezana u srca vernog naroda.
Breber je teško ranjen prilikom rušenja novosadskog mosta, ali tom prilikom je doživeo i neverovatno iskustvo.
Poglavar Carigradske patrijaršije stiže u Vašington i Njujork, gde će razgovarati o slobodi vere, zaštiti prirode i ulozi Pravoslavlja u savremenom svetu, ali i večerati sa najmoćnijim ljudima američke diplomatije.
U plamenu su sačuvali ne samo živote i domove, već i deo duhovne i kulturne baštine.
Blaženopočivši patrijarh srpski govorio je da sujeta rađa gordost i svađe, ali je ostavio i jednostavan savet koji donosi mir u porodici i društvu.
Čarls Bačik-Bel, gej anglikanski sveštenik iz Londona, rekao je da je dokument bio zastareo čak i u vreme objavljivanja i da je korišćen da bi se ljudi isključili sa puta rukopoloženja.
U plamenu su sačuvali ne samo živote i domove, već i deo duhovne i kulturne baštine.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
U vremenu kada mnoge ženske monaške zajednice u Milanu beleže opadanje broja poziva, jedna mlada žena odlučila je da ide protiv struje.
U današnjem vremenu, kada je sve dostupno, lako zamenljivo i često bez istinske vrednosti, patrijarh Pavle nas vraća korenima.
Tikvice punjene pečurkama i pirinčem donose miris leta i duha, mogu se spremati na ulju ili vodi, a otkrivamo zašto je ovaj recept vekovima ostao neizostavan u pravoslavnim domovima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.