Printscreen/Youtube/ RTS Merila vremena - Zvanični kanalZvonimir Breber i razrušeni Most slobode
Breber je teško ranjen prilikom rušenja novosadskog mosta, ali tom prilikom je doživeo i neverovatno iskustvo.
Zvonimir Breber doživeo je dramatično iskustvo 3. aprila 1999. godine, kada se zadesio na novosadskom Mostu slobode, koji je pogođen NATO bombom i srušen. Tom prilikom, Breber je pretrpeo teške povrede – polomio je vilicu, a metalne šipke su mu probušile sako, zbog čega je neko vreme visio, takođe, pri skoku je slomio stopalo, ali desilo mu se i nešto nesvakidašnje po čemu ovaj događaj ne smatra toliko lošim..
Naime, u u dokumentarcu "Hronologija jednog bombardovanja” autorke Slađane Zarić, koji je premijerno prikazan 24. marta 2025. godine na RTS-u, Zvonimir je ispriča kako je toga dana "našao i svoju krsnu slavu", a evo i kako.
- Ja sam se kao jako mator krstio u pravoslavnoj crkvi i pita me sveštenik na krštenju: "Dobro, sad si pravoslavac, koju ćeš slavu da slaviš?" - počeo je svoju priču Zvonimir.
Zvonimir je, ne znajući tačno šta da odgovori, rekao da mu se sviđa Đurđevdan.
- Rekoh da ne znam, da volim Đurđevdan, tad se svi veselimo, ali neću sada da tražim slavu, neka slava nađe mene... I ja zaboravim na to.
Printscreen/Youtube/ RTS Merila vremena - Zvanični kanal
Zvonimir Breber
I slava je zaista Zvonka našila, i to upravo na tom Mostu slobode 3. aprila 1999. godine.
- Sada, desi se ranjavanje na mostu i jedan snimatelj u bolnici, čovek koji je isto ranjen, on noga u zavojima, ja noga u zavojima, ja sa onom šinom u ustima, i kaže on meni: "Zvonko, jel ti znaš da mi sada imamo dve slave?
Zvonimir je u tom trenutku reagovao s nevericom, odgovarajući da on ne slavi ni jednu, a kamoli ne dve slave. Kaže da mu je na to čovek dodao:
- "Našla nas je slava," tačno ona formulacija koju sam izgovorio kada sam se krstio. "Kako nas je našla slava?" pitam ga - priseća se Zvonimir.
- "Pa mi smo ranjeni na Vrbicu, na Lazarevu subotu," a Lazareva subota u ikonografiji predstavlja čoveka koji je iz mrtvih došao i ja sam bukvalno iz mrtvih došao. Onda sam se okrenuo ka njemu i rekao mu: "E, Slobo, sad imamo slavu! Doći ćeš mi sledeće godine na slavu, na Lazarevu subotu.." - ispričao je Zvnimir i zaključio:
- I od tada moja kuća slavi Lazarevu subotu, jer me eto na Mostu slobode pronašla slava...
Snimak Zvonimirove ispovesti možete videti i na ovom linku.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.