Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Iako nas pravoslavlje uči da je lenjost greh, što podrazumeva da je rad Bogu ugodan, ne mora uvek da bude tako. Rad može biti osuđen ako je usmeren na zadovoljavanje sebičnih potreba i podsticanje mržnje, izjavio je za RIA Novosti docent Moskovske duhovne akademije i klirik hrama Vaskrsenja Hristovog u Moskvi, sveštenik Antonije Borisov.
On je podsetio da je u komunističkom i socijalističkom periodu rad bio gotovo uzdignut na nivo svojevrsnog religioznog poštovanja, ali da je sa nestankom te ideologije iščezao i takav odnos prema radu. Prema njegovim rečima, mnogi ljudi u postkomunističkim zemljama nisu izgradili novo shvatanje rada, pa posao često doživljavaju samo kao obavezu koje bi se rado odrekli kada ne bi zavisili od plate.
Sveštenik je objasnio da se, prema pravoslavnom učenju, nakon pada Adama i Eve u greh i njihovog izgona iz raja promenila i sama priroda rada, koji je postao povezan sa trudom i mukom: muškarac je počeo da hleb zarađuje teškim radom, a žena da rađa decu u bolovima.
mpda.ru
Sveštenik Antonije Borisov
Istovremeno, kako je istakao otac Antonije, pravoslavlje rad posmatra i kao mogućnost da čovek razvije svoje stvaralačke darove, jer je čoveku po prirodi dato da bude satvorac i saradnik Boga. Međutim, posle grehopada ta stvaralačka dimenzija čoveka oslabila je, pa je rad u velikoj meri postao sredstvo za obezbeđivanje osnovnih životnih potreba. On je dodao da je upravo takav rad osvećen i primerom Isusa Hrista, koji je poznavao stolarski zanat i fizički posao nije smatrao nečim nedostojnim ili grešnim.
Prema rečima sveštenika, rad sam po sebi nije apsolutna vrednost. On može čoveku donositi radost, doprinositi razvoju ličnosti i unutrašnjem skladu, ali može biti i predmet osude ukoliko služi sebičnim ciljevima ili dovodi do širenja mržnje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Kroz poređenje sa ogledalom Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva duboku poruku o ljudskoj oholosti i pokazuje zašto onaj ko želi da ponizi svetinju na kraju razotkriva samoga sebe.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog velikomučenika Pantelejmona po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Matija. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Terezije Benedikte od Krsta, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Italijanski dizajner kreirao je liturgijske odežde za Benedikta XVI, Franju i Lava XIV, dok njegove izjave o prihvatanju različitih ljudi sada izazivaju oštre reakcije u katoličkim krugovima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Kroz poređenje sa ogledalom Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva duboku poruku o ljudskoj oholosti i pokazuje zašto onaj ko želi da ponizi svetinju na kraju razotkriva samoga sebe.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.