Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Iako nas pravoslavlje uči da je lenjost greh, što podrazumeva da je rad Bogu ugodan, ne mora uvek da bude tako. Rad može biti osuđen ako je usmeren na zadovoljavanje sebičnih potreba i podsticanje mržnje, izjavio je za RIA Novosti docent Moskovske duhovne akademije i klirik hrama Vaskrsenja Hristovog u Moskvi, sveštenik Antonije Borisov.
On je podsetio da je u komunističkom i socijalističkom periodu rad bio gotovo uzdignut na nivo svojevrsnog religioznog poštovanja, ali da je sa nestankom te ideologije iščezao i takav odnos prema radu. Prema njegovim rečima, mnogi ljudi u postkomunističkim zemljama nisu izgradili novo shvatanje rada, pa posao često doživljavaju samo kao obavezu koje bi se rado odrekli kada ne bi zavisili od plate.
Sveštenik je objasnio da se, prema pravoslavnom učenju, nakon pada Adama i Eve u greh i njihovog izgona iz raja promenila i sama priroda rada, koji je postao povezan sa trudom i mukom: muškarac je počeo da hleb zarađuje teškim radom, a žena da rađa decu u bolovima.
mpda.ru
Sveštenik Antonije Borisov
Istovremeno, kako je istakao otac Antonije, pravoslavlje rad posmatra i kao mogućnost da čovek razvije svoje stvaralačke darove, jer je čoveku po prirodi dato da bude satvorac i saradnik Boga. Međutim, posle grehopada ta stvaralačka dimenzija čoveka oslabila je, pa je rad u velikoj meri postao sredstvo za obezbeđivanje osnovnih životnih potreba. On je dodao da je upravo takav rad osvećen i primerom Isusa Hrista, koji je poznavao stolarski zanat i fizički posao nije smatrao nečim nedostojnim ili grešnim.
Prema rečima sveštenika, rad sam po sebi nije apsolutna vrednost. On može čoveku donositi radost, doprinositi razvoju ličnosti i unutrašnjem skladu, ali može biti i predmet osude ukoliko služi sebičnim ciljevima ili dovodi do širenja mržnje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Onufrija Velikog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna mučenica Febronija. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vilijama, opata, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.