Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Sukobi među ljudima, čak i među onima koji dele isti duhovni prostor, često ne počinju glasno, nego tiho, kroz nerazumevanje, povređenost i osećaj da nas drugi ne vide onako kako bismo želeli. U takvoj unutrašnjoj napetosti čovek lako izgubi mir, a još lakše zaboravi da izlaz ne mora da bude u pobedi nad drugim, već u promeni pogleda na njega. Upravo tu se otvara prostor jedne duboke pouke mitropolita sisanijskog i sijatistejskog Pavla, koja razotkriva gde se zapravo nalazi sloboda.
- I u jednom trenutku, osetio sam neverovatnu slobodu u sebi. Osetio sam da nemam neprijatelja, da su oni koji su se borili protiv mene jednostavno bolesni ljudi, baš kao ja. Osetio sam da mogu da te volim čak i kada me ti ne voliš, mogu da te poštujem čak i kada me ti ne poštuješ, mogu da te cenim čak i kada me ti ne ceniš. I tada sam slobodan, tada plešem u svom ritmu, a ne u tvom, zato sam slobodan. I osetio sam to, prvo kao dar od Boga, a drugo kao otkrovenje onoga što se krije iza Njegovih zapovesti. Sloboda je skrivena, blagoslov je skriven, radost je skrivena - govorio je mitropolit Pavle.
Ova rečenica ne nudi jednostavno rešenje, već menja ugao iz kog se gleda na sukob. Ne kao na borbu u kojoj mora biti poraženih, već kao na unutrašnji ispit čovekove slobode da ne bude vezan mržnjom, ni reakcijom drugoga. Dakle, mir ne dolazi onda kada drugi prestane da nas povređuje, već kada prestanemo da mu u sebi dajemo moć da nas definiše.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu
Victor Ciobanu/Shutterstock
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 26 (10,34-43)
34. A Petar otvorivši usta reče: „Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko, 35. nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu. 36. Reč koju posla sinovima Izrailjevim, blagovesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod svih. 37. Vi znate reč koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, posle krštenja koje propovedaše Jovan: 38. Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i isceljujući sve mučene od đavola, jer Bog beše s njim.
39. I mi smo svedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, obesivši na drvo. 40. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se on javi, 41. ne svemu narodu, nego nama, svedocima unapred izabranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. 42. I zapovedi nam da propovedamo narodu i svedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. 43. Za njega svedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje greha svako ko veruje u njega."
Jevanđelje po Jovanu, 29. zač. (8,12-20)
12. Isus im opet reče, govoreći: „Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života.“ 13. Tada mu rekoše fariseji: „Ti sam za sebe svedočiš; svedočanstvo tvoje nije istinito.“ 14. Isus odgovori i reče im: „Ako ja i svedočim za samoga sebe, istinito je svedočanstvo moje, jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.
15. Vi sudite po telu, ja ne sudim nikome. 16. Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla. 17. A i u Zakonu vašem stoji napisano da je svedočanstvo dvojice ljudi istinito. 18. Ja sam onaj koji svedoči za sebe, i svedoči za mene Otac koji me posla.“ 19. Tada mu govorahu: „Gde je Otac tvoj?“ Isus kod riznice kad učaše u hramu; i niko ga ne uhvati, jer još ne beše došao čas njegov.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.