U zadužbini kralja Petra I Karađorđevića, u hramu Svetog velikomučenika Georgija na Oplencu, služena je sveta liturgija povodom Đurđevdana. Ovo sabranje, u prostoru koji zauzima posebno mesto u duhovnom i istorijskom pamćenju srpskog naroda, predvodio je mitropolit šumadijski Jovan.
Sasluživali su arhijerejski namesnik oplenački protojerej-stavrofor Miladin Mihailović, protojerej-stavrofor Dragoljub Rakić, jeromonah Jovan, protođakon Ivan Gašić i đakon Stevan Ilić. Liturgijsko slavlje posebno su uveličali članovi pevačkog društva „Srbski pravoslavni pojci“ iz Beograda, čije je pojanje unelo posebnu svečanost u praznični dan.
Liturgiji su prisustvovali princ naslednik Filip i princeza Danica, princ Mihailo i princeza Ljubica Karađorđević, kao i predsednik Opštine Topola Jasna Vuković. Među prisutnima su bili i učenici Osnovne škole „Karađorđe“ sa veroučiteljem Aleksandrom Aleksićem, kao i učenici Srednje škole „Kralj Petar I“ iz Topole, što je ovom događaju dalo snažan obrazovni i generacijski pečat.
U besedi nakon Jevanđelja, mitropolit Jovan je govorio o liturgiji kao središtu života Crkve i mestu susreta čoveka sa Bogom i sa bližnjima.
– Sveti oci, a i naš Sveti Justin Ćelijski, govorili su da ne mogu da zamisle tužnog čoveka tamo gde postoji liturgija. Zato je liturgija radost, a kako i da ne bude, braćo i sestre, kada se mi na liturgiji srećemo sa Bogom, a u isto vreme srećemo se jedni sa drugima. Kako da ne bude najveća radost kada na liturgiji primamo samog Hrista u sebe kroz svetu tajnu pričešća i tako se sjedinjujemo sa Hristom i jedni sa drugima – poručio je mitropolit.
On je dodao da se u liturgijskom sabranju najjasnije otkriva priroda Crkve:
– Sveta liturgija je, braćo i sestre, prostor u kojem se projavljuje Crkva, gde se pokazuje kao jedinstvo u veri, nadi i ljubavi svih koji su sabrani na jednom mestu. To je jedinstvo međusobno, ali i jedinstvo sa Bogom, i jedinstvo čoveka sa samim sobom – istakao je mitropolit.
Nakon zaamvone molitve, mitropolit Jovan je blagoslovio slavski kolač i čestitao slavu upravniku Zadužbine „Kralj Petar I“ Draganu Reljiću i svim zaposlenima, poželevši da ovo mesto i dalje ostane živo svedočanstvo vere i sabranja.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.