OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Sveti velikomučenik Georgije, jedan od najpoštovanijih i najomiljenijih svetitelja u pravoslavnom svetu, svojim čudesima i mučeništvom je ostavio neizbrisiv trag u hrišćanskoj tradiciji. Poznat kao zaštitnik vojnika, hrišćana i ljudi u nevolji, njegov život i delo ostali su duboko urezani u istoriji vere. Iako je prošlo mnogo vekova od njegovog života i smrti, njegova čuda ne prestaju da fasciniraju i inspirišu verujuće, kako kroz vekove, tako i u današnjem vremenu.
Sveti Đorđe, kako narod najčešće oslovalja ovog svetitelja, nije samo figura koja pruža utehu i blagoslov, već je često i nosilac božje pravde, kroz kazne koje dolaze onima koji se opiru Božijoj volji. Priče o njegovim čudima, koja su se prenosila sa kolena na koleno, često su zapanjujuće i neobjašnjive, a njegov uticaj je toliko snažan da je on danas jedan od najvažnijih svetitelja koji se poštuje širom hrišćanskog sveta.
Prenošenje stuba
Jedan od poznatih događaja u vezi sa Svetim Georgijem odnosi se na prenošenje stuba, koji je igrao ključnu ulogu u izgradnji crkve posvećene ovom velikomučeniku u Rimu. Naime, jedna žena koja je posedovala veliki stub, ali nije mogla da ga pošalje u Rim, gde je tada gradila crkva posvećena Svetom Georgiju, u snu je imala viđenje Svetog Georgija. U snu je svecu bila objavljena naredba da stub bude prevezen do Rima, i to na način koji je bio potpuno nemoguć ljudskim naporima. Zajedno sa svetiteljem, žena je podigla stub i bacila ga u more, gde je on ubrzo pronađen, i to sa jasno urezanom porukom da se postavi sa desne strane crkve u Rimu.
Spasenje zarobljenog vojnika
U Paflagoniji, u Pontu, narod je izuzetno poštovao Svetog Georgija, a u njegovu čast sagrađeno je mnogo hramova. Gotovo svaka porodica je davala ime Georgije jednom od svojih muških potomaka, verujući da će nositi blagoslov svetitelja. Tako je bilo i u jednoj pobožnoj porodici, čiji je sin, odrasli Georgije, bio poznat po svojoj čestitosti, razboritosti i mudrosti. Kada je napunio dvadeset godina, bio je pozvan u vojsku, gde je učestvovao u ratovima protiv varvara. U jednom od sukoba, Georgije je zajedno sa mnogim hrišćanima uhvaćen u zasedu, od kojih su neki ubijeni, neki pretvoreni u roblje, a neki prodani. Georgije je, poput drugih, postao sluga jednog vojnog starešine, koji ga je veoma cenio.
Njegovi roditelji, u velikoj tuzi, nisu prestajali da traže svog sina, neprestano moleći Boga da im otkrije njegovu sudbinu. Prošlo je godinu dana, a oni nisu odustajali od svojih molitvi, posvećujući svaki dan molitvama u crkvi. U međuvremenu, Georgije, u tuđini, molio je Boga da ga izbavi iz ropstva i vrati kući. Tada je došao dan slave Svetog Georgija, a roditelji, nadajući se da je njihov sin još uvek živ, pozvali su rodbinu na večeru. Toga dana, gospodar Georgija je naredio da mu ovaj opere noge pre večere.
Dok je Georgije išao da zagreje vodu, ceo dan je plakao i molio se svom svetitelju, čija je slava bila tog dana. Iznenada, pred njim se ukazao Sveti Georgije, jahan na belom konju. Podigao je Georgija i odveo ga direktno do njegovog doma, u trenutku kada su svi gosti sedili za trpezom. Svi su bili zapanjeni i začudeni, a Georgije je ispričao svoje iskustvo, potpuno verodostojno i u svim pojedinostima. Gosti su zajedno slavili Boga zbog ovog nevjerojatnog čuda.
Oslobođenje mladića iz ropstva na ostrvu Lezbos
Na Lezbosu (Mitilini) su došli gusari sa Krita da pljačkaju, ruše i zarobe što više ljudi. Odlučili su da napadnu baš na dan praznika Svetog Georgija, jer su znali da će svi tada biti u crkvi. U napadu su zarobili i jednog lepog mladića, sina bogate udovice. Gusari su ga poklonili emiru sa Krita, koji ga je postavio za slugu u svojoj trpezariji.
Od trenutka kada joj je sin nestao, majka je neprekidno plakala i molila Boga i Svetog Georgija da joj otkriju sudbinu deteta. Velikomučenik Georgije nije dugo čekao. U času kada je mladić trebalo da posluži vino emiru, Sveti Georgije ga je uzeo i prenio njegovoj majci. I sin i majka nisu mogli da poveruju svojim očima. Kada su došli sebi, slavili su Boga i svetitelja zbog ovog neobičnog oslobođenja.
Dobročinitelj, ali i onaj koji kažnjava
U Paflagoniji je postojao veliki hram posvećen Svetom Georgiju, a na trgu ispred crkve deca su se igrala razne igre. Jedan dečak nikako nije uspevao da pobedi u takmičenjima, pa su ga druga deca ismevala i ponižavala. Tada se dečak obratio Svetiteljevoj ikoni i zamolio ga da mu pomogne da pobedi, obećavši mu kao zavet sfugato – jelo od prženih jaja sa lukom i začinima.
Nakon što je dao zavet, dečak je ponovo učestvovao u igri i pobedio sve. Otišao je kući, sam pripremio sfugato, i stavio ga pred ikonu Svetog Georgija. Ubrzo su došla trojica mladića da se poklone u hramu. Kada su ugledali jelo, rekli su međusobno: – Šta će Svetom Georgiju ovo jelo? Zar će ga on pojesti? Seli su i pojeli sfugato na crkvenim stepenicama.
Kad su pokušali da odu, nisu mogli da se pomere jer su im se tela zalepila za mermerne stepenice. Nudili su Svetitelju zavete da ih oslobodi, ali ništa nije pomagalo. Tek kada su sva trojica obećali da će mu dati po jedan zlatnik, uspeli su da se odvoje i oslobode.
Kada su izašli iz crkve i malo se osokolili, rekoše: – Sveti Georgije, tvoja jela su preskupa. Zato ti mi više nikada ništa nećemo kupiti.
Kažnjavanje Saracena
Jedan saracenski putnik, nećak kralja Sirije, prolazeći pored crkve Svetog Georgija, bio je zadivljen njenom lepotom. Naredio je slugama da prenesu njihove stvari u pripratu, kako bi tu prenoćili, ali je zatražio i da dvanaest kamila uvedu u samu crkvu. Sveštenici su ga molili da ne skrnavi svetinju, no on je ostao uporan i popeo se na uzvišeno mesto da ih posmatra. Međutim, čim su kamile ušle – sve su iznenada uginule. Vest o ovom čudu brzo se proširila, a Saracen, duboko potresen, naredio je da se životinje iznesu i sahrane.
Ostao je u crkvi do jutra. Na liturgiji, u trenutku pretvaranja Svetih Darova, Saracen je imao viđenje: video je kako sveštenik uzima dete, kolje ga, krv sipa u Čašu, a telo stavlja na diskos. Kada je video vernike kako se pričešćuju telom i krvlju tog deteta, razgnevio se i zatražio objašnjenje. Sveštenik mu objasni da mu je darovana blagodat da vidi duhovnu suštinu Svete Tajne – ono što ni on sam nikada nije bio dostojan da vidi.
Dirnut, Saracen izrazi želju da primi krštenje. Sveštenik ga posavetova da ode u Jerusalim, jer bi ga, sazna li njegov stric – kralj, sigurno ubio, a i progon hrišćana bi usledio. U Jerusalimu ga krsti sam Patrijarh. Nekoliko dana kasnije, želeći da sazna kako da ugodi Bogu, odluči da se zamonaši na gori Sinaj.
Posle tri godine, dobivši blagoslov, vrati se da pronađe sveštenika iz crkve Svetog Georgija. Kada mu otkri ko je, zamoli ga da mu pokaže Hrista. Sveštenik mu reče: – Idi svom stricu i ispovedi svoju veru pred Saracenima.
On se tada zaputi u grad, i noću se pope na minaret džamije, pozvavši narod da ga sasluša. Kada su ga pitali gde se nalazi nestali nećak Amira, odgovorio je: – Ja sam taj. Potom je javno ispovedio veru u Hrista i Trojicu Jedinog Boga.
Amir ga preklinjaše da se odrekne nove vere i vrati bogatstvu i slavi, ali on sve odbi, rekavši da je jedino njegovo blago sada Hristos. Emir, da bi ga spasao, pred narodom reče da je izgubio razum. Međutim, Saraceni su se pobunili: – Ako on može da uvredi proroka i ostane nekažnjen, onda ćemo i mi postati hrišćani. U strahu od nereda, Amir im dozvoli da rade s njim šta hoće.
Tada su ga zgrabili, izveli van grada i kamenovali. Dok je umirao, molio se i zahvaljivao Bogu što ga je udostojio da postrada za Njegovo Ime. Ispustio je dušu kao ispovednik vere Hristove.
Noću se iznad mesta njegovog stradanja pojavljivala svetlost sjajne zvezde. I Saraceni su se divili tom znaku. Na kraju, Amir je dopustio hrišćanima da izvade njegovo telo. Našli su ga netaknuto i čitavo, kako širi blagouhani miris. Vernici su ga sa poštovanjem celivali, pevajući himne i psalme, i sahranili ga kao svetog mučenika.
Spašavanje kraljeve kćeri
Kraljeva kći, obuzeta tugom, ispričala je Svetom Đorđu sve što se dogodilo. Upitao ju je: – U kog Boga veruju tvoji roditelji i narod? – Ona je odgovorila: – Veruju u Herakla i boginju Artemidu. – Sveti Đorđe joj je tada rekao: – Ne brini, veruj u Hrista, u koga verujem i ja, i videćeš Božiju moć. – Kraljevska kći je poverovala, rekavši: – Verujem, gospodaru, celim srcem i dušom. – Sveti Đorđe je nastavio: – Imaj poverenja u Boga, koji je stvorio nebo, zemlju i more. Hristos će uništiti moć zmaja i osloboditi narod od straha. Ostani ovde i kad vidiš zmaja, pozovi me.
Sveti Đorđe je kleknuo i pomolio se Bogu: – Bože, ti koji sediš na heruvimima i znaš srce svako, pomozi mi da pobedim ovo strašno stvorenje, kako bi svi znali da si ti jedini pravi Bog. – Iz neba je došao odgovor: – Tvoja molba je uslišana, Georgije. Čini kako želiš, ja ću biti sa tobom. –
Kada je molitva bila gotova, pojavio se zmaj. Devojka je povikala: – Gospodaru, zmaj dolazi da me pojede! – Sveti Đorđe je krenuo prema zmaju. Strašan je bio, iz njegovih očiju izbijala je vatra, ali Sveti Đorđe je učinio znak Krsta i rekao: – Gospode, smiri ovo stvorenje, da veruju u Tvoje ime. – Zmaj je pao pred konjem Svetog Đorđa. Sveti Đorđe je devojci rekao: – Uzmi svoj pojas i obavezuj zmaja. – Devojka je hrabro obavila pojas oko zmajeva vrata, zahvaljujući Svetom Đorđu što ju je spasio.
– Povedi ga do grada – rekao je Sveti Đorđe. Stanovnici, začuđeni, pobegli su, ali im je on rekao: – Ne bojte se, stanite i videćete Božiju slavu. – Svi su stali, a on ih je pozvao da veruju u istinitog Boga. Tada je ubio zmaja kopljem, a narod je slavio.
Sveti Đorđe je pozvao episkopa Aleksandra, krstio kralja, vlastelu i narod, a za 15 dana obavio 45.000 krštenja. Uslijedila je izgradnja crkve u čast Boga, a iz njenog svetog prostora potekla je sveta voda koja miriše do danas.
Nakon toga, Sveti Đorđe je otišao, ali na putu je sreo đavola, koji je poprimio oblik starca. Đavo mu je, obazrivo, pozdravio, a Sveti Đorđe ga je prepoznao i upitao: – Ko si ti? – Đavo je, priznajući se kao demona, počeo govoriti o svojoj prošloj pobuni protiv Boga i svojoj propasti. – Zavideo sam tvojoj božanskoj moći – rekao je, – i želeo da te prevarim, ali sada sam poražen.
Sveti Đorđe je, podignuvši ruke ka nebu, rekao: – Hvala ti, Gospode, što si mi predao ovog zle duhove, koji će biti zatvoren u tamni ponor. – I tako je đavo bio poražen, a Sveti Đorđe nastavio svoj put.
Devojka, u strahu, reče Svetom Đorđu da ne može da mu objasni šta ju je snašlo, već ga zamoli da odmah ode, jer bi mogao poginuti – mlad i lep kakav jeste. Međutim, Sveti Đorđe insistira da sazna istinu.
Kroz suze i drhtanje, ona mu reče: – Priča je duga, gospodine, i nemam snage da je ispričam do kraja. Molim te, idi dok još možeš, da ne umreš uzaludno sa mnom.
Sveti Đorđe odgovori: – Kaži mi istinu, kunem se u Boga Živoga, u kojeg verujem, da te neću ostaviti, već ću te izbaviti iz smrti – ili ćemo zajedno poginuti.
Tada, uz dubok uzdah, devojka ispriča Svetitelju sve. On je upita: – U kog Boga veruje tvoj narod? – A ona odgovori: – U Herakla i Artemidu. – Sveti Đorđe tada reče: – Ne brini, veruj u Hrista, u kog i ja verujem, i videćeš silu mog Boga.
Devojka odgovori: – Verujem svim srcem. – Sveti joj reče: – Imaj pouzdanja u Boga, jer će Hristos uništiti zver, narod će biti oslobođen, i svi stanovnici ove zemlje više neće strahovati. Ostani tu i, kad zver dođe, dozovi me.
Sveti Đorđe klekne, podiže ruke k nebu i moli se: – Bože veliki i silni, Ti koji sediš nad heruvimima, pogledaj na mene, tvog nedostojnog slugu, i pokaži mi milost. Daj mi da pobedim ovu strašnu zver, da svi znaju da si sa mnom, i da si Ti jedini istiniti Bog. – Tada se začu glas s neba: – Uslišena je molitva tvoja, Georgije. Učini kako želiš, jer ja ću biti uvek s tobom.
Ubrzo se pojavi strašna zver, i devojka, videvši je, povika: – Teško meni! Dolazi zver da me rastrgne! – Sveti Đorđe požuri da joj izađe u susret. Zver je izgledala jezivo, s očima koje su sijale vatrom. Sveti napravi znak Časnoga Krsta i reče: – Gospode Bože, smiri ovu zver radi mene, Tvog sluge, da narod poveruje u Tvoje sveto ime. – Zmaj pade pred konja Svetog Đorđa i počne da riče.
Kada je devojka videla ovo čudo, obuze je radost. Sveti Đorđe joj reče: – Skini svoj pojas i njime veži zmaja. – Ona to učini i zahvaljivala je Svetitelju što je spasio njen život. Zatim je Sveti Đorđe, pozvavši je da vodi zmaja do grada, pokazao narodu čudo.
Kada su ljudi videli ovo, uplašili su se i počeli da beže, ali im je Sveti Đorđe rekao: – Ne bojte se! Stanite i videćete slavu Božiju i vaše spasenje. – Oni su zastali i verovali. Sveti Đorđe podiže ruku i ubio zmaja, zatim je devojku vratio njenom ocu. Svi su mu zahvalili, a Svetitelj ih je naučio da veruju u jedinog istinitog Boga.
Sveti Đorđe je pozvao episkopa Aleksandra da krsti kralja i narod. Ubrzo je, u velikoj radosti, kršteno četrdeset pet hiljada ljudi. Posle toga, podigli su hram u čast Boga. Sveti Đorđe posetio je hram, gde je izbio izvor svete vode.
Kada se oprostio s kraljem i narodom, krenuo je prema Kapadokiji. Na putu mu se ukaza đavo u ljudskom obliku, s dva štapa. Đavo je pozdravio Svetog Đorđa, koji ga je odmah prepoznao. Đavo je priznao da je on zli duh i molio Svetog Đorđa da ga poštedi. Sveti Đorđe se pomolio i zli duh je bio poslati na večnu kaznu.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Ova lepa slika porodične sloge, gde se tri brata ne samo okupljaju, već i pojedinačno domaćinski dočekuju goste, govori o snazi tradicije i zajedništva. Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike. U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja. Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija. Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva. Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje". Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove. Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete besrebrenike Kira i Jovana po starom i Svete apostole Akilu i Priskilu po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu de Riči, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika. Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove. U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije. Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta. Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela. Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost. U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka. Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.






OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
DANAS JE ĐURĐEVDAN - CRVENO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRBA: Slavimo Svetog velikomučenika Georgija, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
TRI BRATA SE SASTALA ZA ĐURĐEVDAN, A O ČUDU PRIČAJU TREĆU GODINU: Nismo imali dilemu, to je bio Božji znak (FOTO)
BOŽJE ČUDO U PORTI CRKVE CARA LAZARA: Za šljive koje same “plešu” nauka nema objašnjenje, ali vernici imaju (FOTO)
SLAVE LI SRBI DANAS SVETOG ALIMPIJA, ILI SVETOG ĐORĐA “POSNOG”: Otac Ivan otkriva zašto je narod spojio dva sveca u jedan praznik
SLAVIMO ĐURĐIC: Ovo je hram čije obnavljanje danas proslavljamo - svetinja koja čuva velike tajne
OVA ČUDA BOŽJA PONAVLJAJU SE SVAKE GODINE U ISTO VREME: Čudesne pojave koje vekovima zadivljuju svet
SUTRA JE CRVENO SLOVO! Slavimo Sretenje - prvi susret Boga i čoveka
DANAS JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO! Slavimo Svetog mučenika Trifuna!
VERSKI KALENDAR ZA SUBOTU 14. FEBRUAR
VERSKI KALENDAR ZA PETAK 13. FEBRUAR
DANAS JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO! Slavimo Svetog mučenika Trifuna!
MISTERIJA KOJA PRIVLAČI VERNIKE IZ CELOG SVETA: U Crkvi Svete Teodore, iz koje raste 17 stabala, dešavaju se čuda Božja (VIDEO)
SRAMOTNO JE ŠTO SVEDOČIMO ODUZIMANJU IMOVINE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Oštra reakcija oca Darka na otimanje svetinja u Bosni i Hercegovini
ODUZET DEO IMOVINE MANASTIRU U KOME JE SVETI VASILIJE OSTROŠKI BIO ISKUŠENIK: Iguman kaže da je sve bespravno urađeno i najavljuje tužbu
OPTUŽBE LETE – CRKVA ODGOVARA: Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na glasine o izmeštanju svog sedišta sa Kosova i Metohije
ISTINA KOJA SAGOREVA SVE PREPREKE: Vladika Nikolaj otkriva šta je ognjena sila koja ne poznaje slabost
NE BUDITE LENJI, POMINJITE SVOJE POKOJNIKE – NJIHOV MIR OD TOGA ZAVISI: Sveti Teofan objašnjava zašto moramo uvek da se molimo za one koji nisu s nama