OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Sveti velikomučenik Georgije, jedan od najpoštovanijih i najomiljenijih svetitelja u pravoslavnom svetu, svojim čudesima i mučeništvom je ostavio neizbrisiv trag u hrišćanskoj tradiciji. Poznat kao zaštitnik vojnika, hrišćana i ljudi u nevolji, njegov život i delo ostali su duboko urezani u istoriji vere. Iako je prošlo mnogo vekova od njegovog života i smrti, njegova čuda ne prestaju da fasciniraju i inspirišu verujuće, kako kroz vekove, tako i u današnjem vremenu.
Sveti Đorđe, kako narod najčešće oslovalja ovog svetitelja, nije samo figura koja pruža utehu i blagoslov, već je često i nosilac božje pravde, kroz kazne koje dolaze onima koji se opiru Božijoj volji. Priče o njegovim čudima, koja su se prenosila sa kolena na koleno, često su zapanjujuće i neobjašnjive, a njegov uticaj je toliko snažan da je on danas jedan od najvažnijih svetitelja koji se poštuje širom hrišćanskog sveta.
Prenošenje stuba
Jedan od poznatih događaja u vezi sa Svetim Georgijem odnosi se na prenošenje stuba, koji je igrao ključnu ulogu u izgradnji crkve posvećene ovom velikomučeniku u Rimu. Naime, jedna žena koja je posedovala veliki stub, ali nije mogla da ga pošalje u Rim, gde je tada gradila crkva posvećena Svetom Georgiju, u snu je imala viđenje Svetog Georgija. U snu je svecu bila objavljena naredba da stub bude prevezen do Rima, i to na način koji je bio potpuno nemoguć ljudskim naporima. Zajedno sa svetiteljem, žena je podigla stub i bacila ga u more, gde je on ubrzo pronađen, i to sa jasno urezanom porukom da se postavi sa desne strane crkve u Rimu.
Spasenje zarobljenog vojnika
U Paflagoniji, u Pontu, narod je izuzetno poštovao Svetog Georgija, a u njegovu čast sagrađeno je mnogo hramova. Gotovo svaka porodica je davala ime Georgije jednom od svojih muških potomaka, verujući da će nositi blagoslov svetitelja. Tako je bilo i u jednoj pobožnoj porodici, čiji je sin, odrasli Georgije, bio poznat po svojoj čestitosti, razboritosti i mudrosti. Kada je napunio dvadeset godina, bio je pozvan u vojsku, gde je učestvovao u ratovima protiv varvara. U jednom od sukoba, Georgije je zajedno sa mnogim hrišćanima uhvaćen u zasedu, od kojih su neki ubijeni, neki pretvoreni u roblje, a neki prodani. Georgije je, poput drugih, postao sluga jednog vojnog starešine, koji ga je veoma cenio.
Njegovi roditelji, u velikoj tuzi, nisu prestajali da traže svog sina, neprestano moleći Boga da im otkrije njegovu sudbinu. Prošlo je godinu dana, a oni nisu odustajali od svojih molitvi, posvećujući svaki dan molitvama u crkvi. U međuvremenu, Georgije, u tuđini, molio je Boga da ga izbavi iz ropstva i vrati kući. Tada je došao dan slave Svetog Georgija, a roditelji, nadajući se da je njihov sin još uvek živ, pozvali su rodbinu na večeru. Toga dana, gospodar Georgija je naredio da mu ovaj opere noge pre večere.
Dok je Georgije išao da zagreje vodu, ceo dan je plakao i molio se svom svetitelju, čija je slava bila tog dana. Iznenada, pred njim se ukazao Sveti Georgije, jahan na belom konju. Podigao je Georgija i odveo ga direktno do njegovog doma, u trenutku kada su svi gosti sedili za trpezom. Svi su bili zapanjeni i začudeni, a Georgije je ispričao svoje iskustvo, potpuno verodostojno i u svim pojedinostima. Gosti su zajedno slavili Boga zbog ovog nevjerojatnog čuda.
Oslobođenje mladića iz ropstva na ostrvu Lezbos
Na Lezbosu (Mitilini) su došli gusari sa Krita da pljačkaju, ruše i zarobe što više ljudi. Odlučili su da napadnu baš na dan praznika Svetog Georgija, jer su znali da će svi tada biti u crkvi. U napadu su zarobili i jednog lepog mladića, sina bogate udovice. Gusari su ga poklonili emiru sa Krita, koji ga je postavio za slugu u svojoj trpezariji.
Od trenutka kada joj je sin nestao, majka je neprekidno plakala i molila Boga i Svetog Georgija da joj otkriju sudbinu deteta. Velikomučenik Georgije nije dugo čekao. U času kada je mladić trebalo da posluži vino emiru, Sveti Georgije ga je uzeo i prenio njegovoj majci. I sin i majka nisu mogli da poveruju svojim očima. Kada su došli sebi, slavili su Boga i svetitelja zbog ovog neobičnog oslobođenja.
Dobročinitelj, ali i onaj koji kažnjava
U Paflagoniji je postojao veliki hram posvećen Svetom Georgiju, a na trgu ispred crkve deca su se igrala razne igre. Jedan dečak nikako nije uspevao da pobedi u takmičenjima, pa su ga druga deca ismevala i ponižavala. Tada se dečak obratio Svetiteljevoj ikoni i zamolio ga da mu pomogne da pobedi, obećavši mu kao zavet sfugato – jelo od prženih jaja sa lukom i začinima.
Nakon što je dao zavet, dečak je ponovo učestvovao u igri i pobedio sve. Otišao je kući, sam pripremio sfugato, i stavio ga pred ikonu Svetog Georgija. Ubrzo su došla trojica mladića da se poklone u hramu. Kada su ugledali jelo, rekli su međusobno: – Šta će Svetom Georgiju ovo jelo? Zar će ga on pojesti? Seli su i pojeli sfugato na crkvenim stepenicama.
Kad su pokušali da odu, nisu mogli da se pomere jer su im se tela zalepila za mermerne stepenice. Nudili su Svetitelju zavete da ih oslobodi, ali ništa nije pomagalo. Tek kada su sva trojica obećali da će mu dati po jedan zlatnik, uspeli su da se odvoje i oslobode.
Kada su izašli iz crkve i malo se osokolili, rekoše: – Sveti Georgije, tvoja jela su preskupa. Zato ti mi više nikada ništa nećemo kupiti.
Kažnjavanje Saracena
Jedan saracenski putnik, nećak kralja Sirije, prolazeći pored crkve Svetog Georgija, bio je zadivljen njenom lepotom. Naredio je slugama da prenesu njihove stvari u pripratu, kako bi tu prenoćili, ali je zatražio i da dvanaest kamila uvedu u samu crkvu. Sveštenici su ga molili da ne skrnavi svetinju, no on je ostao uporan i popeo se na uzvišeno mesto da ih posmatra. Međutim, čim su kamile ušle – sve su iznenada uginule. Vest o ovom čudu brzo se proširila, a Saracen, duboko potresen, naredio je da se životinje iznesu i sahrane.
Ostao je u crkvi do jutra. Na liturgiji, u trenutku pretvaranja Svetih Darova, Saracen je imao viđenje: video je kako sveštenik uzima dete, kolje ga, krv sipa u Čašu, a telo stavlja na diskos. Kada je video vernike kako se pričešćuju telom i krvlju tog deteta, razgnevio se i zatražio objašnjenje. Sveštenik mu objasni da mu je darovana blagodat da vidi duhovnu suštinu Svete Tajne – ono što ni on sam nikada nije bio dostojan da vidi.
Dirnut, Saracen izrazi želju da primi krštenje. Sveštenik ga posavetova da ode u Jerusalim, jer bi ga, sazna li njegov stric – kralj, sigurno ubio, a i progon hrišćana bi usledio. U Jerusalimu ga krsti sam Patrijarh. Nekoliko dana kasnije, želeći da sazna kako da ugodi Bogu, odluči da se zamonaši na gori Sinaj.
Posle tri godine, dobivši blagoslov, vrati se da pronađe sveštenika iz crkve Svetog Georgija. Kada mu otkri ko je, zamoli ga da mu pokaže Hrista. Sveštenik mu reče: – Idi svom stricu i ispovedi svoju veru pred Saracenima.
On se tada zaputi u grad, i noću se pope na minaret džamije, pozvavši narod da ga sasluša. Kada su ga pitali gde se nalazi nestali nećak Amira, odgovorio je: – Ja sam taj. Potom je javno ispovedio veru u Hrista i Trojicu Jedinog Boga.
Amir ga preklinjaše da se odrekne nove vere i vrati bogatstvu i slavi, ali on sve odbi, rekavši da je jedino njegovo blago sada Hristos. Emir, da bi ga spasao, pred narodom reče da je izgubio razum. Međutim, Saraceni su se pobunili: – Ako on može da uvredi proroka i ostane nekažnjen, onda ćemo i mi postati hrišćani. U strahu od nereda, Amir im dozvoli da rade s njim šta hoće.
Tada su ga zgrabili, izveli van grada i kamenovali. Dok je umirao, molio se i zahvaljivao Bogu što ga je udostojio da postrada za Njegovo Ime. Ispustio je dušu kao ispovednik vere Hristove.
Noću se iznad mesta njegovog stradanja pojavljivala svetlost sjajne zvezde. I Saraceni su se divili tom znaku. Na kraju, Amir je dopustio hrišćanima da izvade njegovo telo. Našli su ga netaknuto i čitavo, kako širi blagouhani miris. Vernici su ga sa poštovanjem celivali, pevajući himne i psalme, i sahranili ga kao svetog mučenika.
Spašavanje kraljeve kćeri
Kraljeva kći, obuzeta tugom, ispričala je Svetom Đorđu sve što se dogodilo. Upitao ju je: – U kog Boga veruju tvoji roditelji i narod? – Ona je odgovorila: – Veruju u Herakla i boginju Artemidu. – Sveti Đorđe joj je tada rekao: – Ne brini, veruj u Hrista, u koga verujem i ja, i videćeš Božiju moć. – Kraljevska kći je poverovala, rekavši: – Verujem, gospodaru, celim srcem i dušom. – Sveti Đorđe je nastavio: – Imaj poverenja u Boga, koji je stvorio nebo, zemlju i more. Hristos će uništiti moć zmaja i osloboditi narod od straha. Ostani ovde i kad vidiš zmaja, pozovi me.
Sveti Đorđe je kleknuo i pomolio se Bogu: – Bože, ti koji sediš na heruvimima i znaš srce svako, pomozi mi da pobedim ovo strašno stvorenje, kako bi svi znali da si ti jedini pravi Bog. – Iz neba je došao odgovor: – Tvoja molba je uslišana, Georgije. Čini kako želiš, ja ću biti sa tobom. –
Kada je molitva bila gotova, pojavio se zmaj. Devojka je povikala: – Gospodaru, zmaj dolazi da me pojede! – Sveti Đorđe je krenuo prema zmaju. Strašan je bio, iz njegovih očiju izbijala je vatra, ali Sveti Đorđe je učinio znak Krsta i rekao: – Gospode, smiri ovo stvorenje, da veruju u Tvoje ime. – Zmaj je pao pred konjem Svetog Đorđa. Sveti Đorđe je devojci rekao: – Uzmi svoj pojas i obavezuj zmaja. – Devojka je hrabro obavila pojas oko zmajeva vrata, zahvaljujući Svetom Đorđu što ju je spasio.
– Povedi ga do grada – rekao je Sveti Đorđe. Stanovnici, začuđeni, pobegli su, ali im je on rekao: – Ne bojte se, stanite i videćete Božiju slavu. – Svi su stali, a on ih je pozvao da veruju u istinitog Boga. Tada je ubio zmaja kopljem, a narod je slavio.
Sveti Đorđe je pozvao episkopa Aleksandra, krstio kralja, vlastelu i narod, a za 15 dana obavio 45.000 krštenja. Uslijedila je izgradnja crkve u čast Boga, a iz njenog svetog prostora potekla je sveta voda koja miriše do danas.
Nakon toga, Sveti Đorđe je otišao, ali na putu je sreo đavola, koji je poprimio oblik starca. Đavo mu je, obazrivo, pozdravio, a Sveti Đorđe ga je prepoznao i upitao: – Ko si ti? – Đavo je, priznajući se kao demona, počeo govoriti o svojoj prošloj pobuni protiv Boga i svojoj propasti. – Zavideo sam tvojoj božanskoj moći – rekao je, – i želeo da te prevarim, ali sada sam poražen.
Sveti Đorđe je, podignuvši ruke ka nebu, rekao: – Hvala ti, Gospode, što si mi predao ovog zle duhove, koji će biti zatvoren u tamni ponor. – I tako je đavo bio poražen, a Sveti Đorđe nastavio svoj put.
Devojka, u strahu, reče Svetom Đorđu da ne može da mu objasni šta ju je snašlo, već ga zamoli da odmah ode, jer bi mogao poginuti – mlad i lep kakav jeste. Međutim, Sveti Đorđe insistira da sazna istinu.
Kroz suze i drhtanje, ona mu reče: – Priča je duga, gospodine, i nemam snage da je ispričam do kraja. Molim te, idi dok još možeš, da ne umreš uzaludno sa mnom.
Sveti Đorđe odgovori: – Kaži mi istinu, kunem se u Boga Živoga, u kojeg verujem, da te neću ostaviti, već ću te izbaviti iz smrti – ili ćemo zajedno poginuti.
Tada, uz dubok uzdah, devojka ispriča Svetitelju sve. On je upita: – U kog Boga veruje tvoj narod? – A ona odgovori: – U Herakla i Artemidu. – Sveti Đorđe tada reče: – Ne brini, veruj u Hrista, u kog i ja verujem, i videćeš silu mog Boga.
Devojka odgovori: – Verujem svim srcem. – Sveti joj reče: – Imaj pouzdanja u Boga, jer će Hristos uništiti zver, narod će biti oslobođen, i svi stanovnici ove zemlje više neće strahovati. Ostani tu i, kad zver dođe, dozovi me.
Sveti Đorđe klekne, podiže ruke k nebu i moli se: – Bože veliki i silni, Ti koji sediš nad heruvimima, pogledaj na mene, tvog nedostojnog slugu, i pokaži mi milost. Daj mi da pobedim ovu strašnu zver, da svi znaju da si sa mnom, i da si Ti jedini istiniti Bog. – Tada se začu glas s neba: – Uslišena je molitva tvoja, Georgije. Učini kako želiš, jer ja ću biti uvek s tobom.
Ubrzo se pojavi strašna zver, i devojka, videvši je, povika: – Teško meni! Dolazi zver da me rastrgne! – Sveti Đorđe požuri da joj izađe u susret. Zver je izgledala jezivo, s očima koje su sijale vatrom. Sveti napravi znak Časnoga Krsta i reče: – Gospode Bože, smiri ovu zver radi mene, Tvog sluge, da narod poveruje u Tvoje sveto ime. – Zmaj pade pred konja Svetog Đorđa i počne da riče.
Kada je devojka videla ovo čudo, obuze je radost. Sveti Đorđe joj reče: – Skini svoj pojas i njime veži zmaja. – Ona to učini i zahvaljivala je Svetitelju što je spasio njen život. Zatim je Sveti Đorđe, pozvavši je da vodi zmaja do grada, pokazao narodu čudo.
Kada su ljudi videli ovo, uplašili su se i počeli da beže, ali im je Sveti Đorđe rekao: – Ne bojte se! Stanite i videćete slavu Božiju i vaše spasenje. – Oni su zastali i verovali. Sveti Đorđe podiže ruku i ubio zmaja, zatim je devojku vratio njenom ocu. Svi su mu zahvalili, a Svetitelj ih je naučio da veruju u jedinog istinitog Boga.
Sveti Đorđe je pozvao episkopa Aleksandra da krsti kralja i narod. Ubrzo je, u velikoj radosti, kršteno četrdeset pet hiljada ljudi. Posle toga, podigli su hram u čast Boga. Sveti Đorđe posetio je hram, gde je izbio izvor svete vode.
Kada se oprostio s kraljem i narodom, krenuo je prema Kapadokiji. Na putu mu se ukaza đavo u ljudskom obliku, s dva štapa. Đavo je pozdravio Svetog Đorđa, koji ga je odmah prepoznao. Đavo je priznao da je on zli duh i molio Svetog Đorđa da ga poštedi. Sveti Đorđe se pomolio i zli duh je bio poslati na večnu kaznu.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Ova lepa slika porodične sloge, gde se tri brata ne samo okupljaju, već i pojedinačno domaćinski dočekuju goste, govori o snazi tradicije i zajedništva. Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju. U trenutku kada je sve delovalo besmisleno, Ira je susrela ženu koja joj je pomogla da pronađe svetlost kroz veru i spasi se od propasti. Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge. Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu. Ova lepa slika porodične sloge, gde se tri brata ne samo okupljaju, već i pojedinačno domaćinski dočekuju goste, govori o snazi tradicije i zajedništva. Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat. Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu. U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje. "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Za kraj Alis Kuper se osvrće na citat iz jevanđelja koji ga je dotakao. Govoreći o veri protođakon dr Dragan Stamenković naglašava na čemu se bazira naša pravoslavna vera, vodeći se porukom patrijarha Porfirija. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Na svakoj trpezi koja se postavlja uz molitvu i zahvalnost, ova bogata salata u obliku torte donosi ne samo raskoš ukusa, već i poruku zajedništva – jer kada se jede u ime Gospoda, i najjednostavniji sastojci postaju blagoslov. U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik u utorak treće sedmice po Vaskrsu ukazuje da vera koja se oslanja na ljudsku pamet, a ne na Božiju istinu, vodi u jeres, obmanu i propast – i pojedinca i zajednice.
OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
DANAS JE ĐURĐEVDAN - CRVENO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRBA: Slavimo Svetog velikomučenika Georgija, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
TRI BRATA SE SASTALA ZA ĐURĐEVDAN, A O ČUDU PRIČAJU TREĆU GODINU: Nismo imali dilemu, to je bio Božji znak (FOTO)
„ZNOJ JE TEKAO NIZ ČELO SVETITELJA DOK JE ŽURIO DA ME SPASE“: Kroz lično iskustvo o čudu u operacionoj sali, starac Jakov otkrio kako nam sveci pomažu
KAKO JE PEVAČICA SPASILA DEVOJKU OD SAMOUBISTVA PRED VASKRS: Čudesan susret na ivici smrti
NEZAPAMĆENO ČUDO NA VELIKI PETAK U TUMANU! Čovek bacio štaku i prohodao! (VIDEO)
MONAHINJA ZBOG LJUBAVI SKINULA MANTIJU, UDALA SE, POTOM SE POKAJALA I DOŽIVELA ČUDO: Svedočanstvo o milosti Bogorodice od koga puca srce
TRI BRATA SE SASTALA ZA ĐURĐEVDAN, A O ČUDU PRIČAJU TREĆU GODINU: Nismo imali dilemu, to je bio Božji znak (FOTO)
OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
DANAS JE ĐURĐEVDAN - CRVENO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRBA: Slavimo Svetog velikomučenika Georgija, jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja
DEČAK KOME JE SVETI ĐORĐE PROMENIO SUDBINU: Danas slavimo Prepodobnog Teodora Sikeota, nebeskog vojnika
DVA NAPADA NA HRAM U MIRIJEVA NISU UGASILA PLAMEN VERE: Vladika Nektarije služio liturgiju u crkvi koja je nedavno dvaput opljačkana i oskrnavljena
KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
ŠOK-PRIZNANJE SVETSKI POZNATOG ROKERA: Progovorio o Isusu Hristu, pa sve iznenadio - ovaj odgovor je malo ko očekivao
ŠTA JE ZDRAVA RELIGIOZNOST? Otac Dragan savetuje: Vera se bazira na ovim stvarima
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
NAJLEPŠA SLAVSKA SLANA TORTA KOJA SE PAMTI: Slojevi ljubavi, vere, radosti i tradicije
„KAD UM NE USTUPI MESTO VERI, DOLAZI DO UNUTRAŠNJEG RASULA“: Sveti Teofan Zatvornik razbija duhovne zablude i otvara put ka smirenju