Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U porti Crkve Ružica na Kalemegdanu, u danu kada se proslavlja Prepodobna mati Paraskeva – Sveta Petka, posle liturgije održana je trpeza ljubavi koja je okupila verni narod i sveštenstvo. Sabranom vernom narodu, nadahnutom besedom, obratio se patrijarh srpski Porfirije, osvetljavajući put svakog hrišćanina ka unutrašnjem miru, sabornosti i pravoj ljubavi prema bližnjem.
Najveća borba svakog čoveka odvija se u srcu
Patrijarh je odmah u uvodu istakao ključnu bitku svakog čoveka:
– Linija koja razdvaja dobro od zla prolazi kroz srce svakoga od nas i tu se bije najveća bitka. Ako izbegava da bije tu bitku, taj gubi svaku drugu bitku. Dakle, tu u srcu treba da spajajući se s Gospodom borimo se jedni za druge.
Ovim rečima, patrijarh Porfirije je podsetio vernike da istinska duhovna borba ne počinje spolja, već u najintimnijem delu ljudskog bića, u srcu. On dalje naglašava važnost unutrašnje celovitosti:
– Tu treba da se borimo protiv raspolučenosti, protiv šizofrenog stanja, protiv raspolućenosti. Da ne dozvolimo da nas sile ovoga sveta izvode iz sebe, izvode iz nas i od nas prave ljude koji su rasparčani na hiljade strana.
Sabornost i molitva – ključ duhovne celovitosti
U ovoj poruci prepoznaje se ključni poziv pravoslavlja – sabranost u molitvi i življenju, kao sredstvo da se duhovna i moralna raspolućenost prevaziđe. Patrijarh naglašava da kroz sabranost dolazi i pravi susret sa Bogom:
– Sabirajmo se u srcu, sustrećući se tu sa živim Bogom. I kad tu postanemo celoviti, onda ćemo znati dobro šta je volja Božija, šta su zapovesti njegove.
Beseda zatim prelazi na praktičan aspekt života Crkve i pojedinca. Patrijarh Porfirije upozorava vernike na opasnost ličnog samovoljnog odlučivanja i stavljanja sebe iznad sabornog uma Crkve:
– I danas imamo mnoge koji bi da imaju zahteve po svakom pitanju… Ko god stavlja sebe iznad uma Crkve, to iznad znači – izvan. A mi smo pozvani da se upodobljavamo volji Božijoj. Da bude volja tvoja Božija, a ne volja moja.
Ove reči jasno pokazuju značaj sabornosti i poslušnosti, koje nisu samo administrativni principi Crkve, već duhovna praksa koja vodi ka jedinstvu i smirenju. Patrijarh potom povezuje ovu sabornost sa ličnim životom i svakodnevnim molitvama:
– Onda ćemo znati šta znači reći molitve koje svaki dan izgovaramo – molitve "Oče naš". Nema potrebe za bilo kakvim tumačenjem pove molitve. Ali, nažalost, mi te reči najčešće mehanički izgovaramo. Ako kažemo da bude volja tvoja, obraćajući se Ocu našem nebeskom, to znači da se naša volja poistoveti sa voljom Božijom.
Foto: Religija.rs
Patrijarh Porfirije besedi u porti crkve Ružica na kalemegdanu
Kako mržnja vodi direktno u pakao
U delu besede koji posebno osvetljava moralnu dimenziju života, patrijarh ističe zapovest ljubavi prema bližnjem, ali i neprijatelju:
– Znamo da to nije jednostavno i nije lako. Malo je onih koji to mogu. To mogu svetitelji Božiji, može Sveta Petka, Sveti Sava i mnogi drugi sveti. Skromni i čestiti ljudi to mogu. Ali, nemojmo dozvoliti da nam se desi da zapovest ‘ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, i neprijatelja kao bližnjega svoga’ počnemo da tumačimo tako da je ispravno mrzeti brata svoga. Ne dao Bog!
Patrijarh podseća vernike da mržnja, čak i prema onima koji misle drugačije, vodi u duhovnu propast:
– To je greh, to je smrt. To direktno vodi u pakao. To me vodi u takvu muku, da ma koliko posle dolazio kod Svete Petke i lio suze, klećao, pitanje je da li ima pomoć ako je mržnja princip za koji se opredeljujemo – kazao je patrijarh.
Pokajanje i samospoznaja otvaraju put spasenju
Ipak, patrijarh ne izbegava realnost ljudske slabosti. Svako od nas može podleći gnevu, osuđivanju i klevetanju, ali put ka spasenju ostaje otvoren kroz pokajanje i samospoznaju:
– Naravno da ćemo imati i gneva i neraspoloženja i da ćemo osuđivati ponekad jedni druge. Da ćemo klevetati jedni druge. Ali zato postoji samospoznaja, postoji pokajanje – mogućnost da razumem da sam pao. Da sam pogrešio. A onda u smirenju tražimo opraštaj od Boga. Pokajte se, jer se približi Carstvo Božije.
Ovim rečima, patrijarh Porfirije je, u svetlu praznika Svete Petke, poslao jasnu poruku vernicima: unutrašnja borba, sabornost, ljubav prema bližnjem i pokajanje nisu apstraktne duhovne ideje, već konkretni putokazi ka životu u skladu sa Božijom voljom. Njegova beseda podseća da Crkva i svakodnevni život nisu odvojeni, već da se kroz molitvu, podvig i ljubav stiče celovitost srca i spoznaja volje Božije.
Kako ljubav i pokajanje otvaraju vrata spasenja
Na kraju, patrijarh je svoj govor sažeto zaključio:
– To je smisao i put koji nas vodi u smisao.
Ova jednostavna, ali duboka poruka ostaje kao svetionik duhovnog života: da čovek, suočen sa sopstvenim slabostima, uvek može da se vrati Bogu kroz ljubav, sabornost i pokajanje. Trpeza ljubavi u porti crkve Ružica postala je tako mesto susreta ne samo tela, već i srca i duše, učeći vernike kako da svoj život usklade sa večnim principima pravoslavlja.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Na praznik Prepodobne mati Paraskeve, u hramu na Dobroj vodi služena je arhijerejska liturgija, a vernici su u istom danu proslavili i prvu slavu fondacije "Sveta Petka“.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
U Narodnom pozorištu u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod da kroz ljubav, odgovornost i veru u Svetog Savu i Hrista sačuva unutrašnju slobodu i povezanost sa bližnjima.
U hramu Svetog Save, Patrijarh je uputio učenike, nastavnike i roditelje da kroz znanje, dobrotu i poštovanje grade zajedništvo i već ovde na zemlji okuse radost Carstva Nebeskog.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u manastiru Rakovica, poglavar SPC pozvao vernike da iz primera Bogorodice i Hrista nauče smirenje i ljubav, ali i da pokažu odgovornost prema majkama, sestrama i kćerima.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Upravitelj Svete gore Alkiviadis Stefanis otkrio je da je pozvao Donalda Trampa da poseti Atos, a američka reakcija bila je iznenađujuće pozitivna. Moguća poseta imala bi istorijski i duhovni značaj za ceo pravoslavni svet.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
U prisustvu velikog broja vernika i sveštenstva, mitropolit kruševački služio je čin velikog osvećenja novog hrama posvećenog Svetoj velikomučenici Nedelji, podignutog trudom i ljubavlju vernog naroda.
Predsednik SAD proglasio Nigeriju "zemljom od posebne zabrinutosti", zapretio prekidom pomoći i nagovestio moguću vojnu intervenciju kako bi zaštitio hrišćane širom sveta.