Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
Profesor na Bogoslovskom fakultetu u Foči, ptotojerej-stavrofor Darko Đogo, osvrnuo se na ulogu Crkve u digitalnom dobu, na to kako se prilagođava novim tehnologijama, u kojoj meri i na koji način je uslovljena da ih koristi, ali i kako one mogu da joj olakšaju rad kada je reč o privlačenju pažnje i edukaciji mladih.
Dve krajnosti između kojih se gubi mera
- Kad god se govori o odnosu Crkve i savremenih tehnologija, u javnosti se najčešće zastupaju dva isključiva, ideološka i naivna stava. Jedan kaže da su savremene tehnologije samo neka vrsta dobrobiti i blagodeti i tu se ispoljava naivnost koja u potpunosti zanemaruje činjenicu da one nisu neutralna sredstva, nego i izraz određenog ideološkog plana. Sa druge strane postoji uverenje da je sve to moguće jednostavno ignorisati i živeti povučenim životom. To, naravno, jeste moguće, ali podrazumeva potpuno udaljavanje od društva - rekao je otac Darko za Sputnjik.
Između te dve krajnosti, dodaje, nije lako pronaći „zlatnu sredinu“. Otac Darko podseća da je još davno rečeno da su sve velike stihije, pa tako i internet, dobre sluge, ali loši gospodari. On upozorava da postoji tanka granica koja se lako prelazi i koje često nismo ni svesni. Prelazimo je onog trenutka kada, umesto da alat služi nama, on počne da upravlja našim životima, a mi postajemo zavisni od telefona i interneta. Tu granicu, naglašava, moramo svakodnevno iznova uspostavljati.
Mreže kao most, ali i polje manipulacije
Reći da mladi u poslednjih nekoliko godina obraćaju pažnju na Crkvu i ono što se u njoj dešava zahvaljujući internetu, dvosekli je mač, smatra naš sagovornik. Bilo bi pojednostavljeno pripisati interesovanje mladih isključivo pozitivnim sadržajima, jer na istim platformama, pored talentovanih propovednika, ima i netalentovanih i zlonamernih.
- Ima i onih koji dovode do prezasićenja različitim teološkim sadržajima. Posebno je štetna ideologizacija vernika kroz huškanje jednih sveštenika na druge zbog obrednih ili teoloških nijansi koje su stručnjacima važne, ali često donose više štete nego koristi. Na društvenim mrežama prisutna je i snažna anticrkvena kampanja, a popularni tiktokeri i drugi često šire pogrešne informacije, loša tumačenja vere ili čak otvorene jeresi upakovane kroz poznata lica.
Foto: Religija.rs
Sveštenik Darko Đogo
Otac Darko kaže da je besmisleno ignorisati postojanje društvenih mreža i savremenih načina komunikacije i napominje da u toj oblasti često prati rad talentovanih sveštenika u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Dodaje i da u Americi interesovanje za pravoslavlje raste, pre svega zahvaljujući kvalitetno osmišljenim internet kanalima.
Zašto zaostajemo u digitalnom prostoru
- Čini mi se da kod nas postoji zaostatak, delimično i zbog društvenih i političkih podela koje stvaraju atmosferu neizvesnosti. Nemam utisak da smo se u potpunosti snašli u digitalnom prostoru niti da smo taj porast interesovanja uspeli da usmerimo na pravi način.
Sveštenik Darko Đogo objašnjava da je sam termin „veštačka inteligencija“ u izvesnom smislu iluzija, jer se kao inteligencija predstavlja izuzetno moćan sistem koji velikom brzinom prikuplja i obrađuje naše podatke, osećanja i razmišljanja.
- Kada govorimo o demonskim aspektima veštačke inteligencije, možemo ih posmatrati na dva načina. Prvi je činjenica da iza velikih mreža stoje geopolitički i geostrateški projekti, što nije nikakva teorija zavere. Drugi aspekt je ideja zamene čovekove kreativnosti nečim neljudskim. To jeste proizvod čoveka, ali je zamišljeno kao njegova zamena, u okviru koncepta u kojem čovek više ne koristi darove koje mu je Bog dao.
Može li tehnologija zameniti čoveka
Takav pogled na budućnost, kaže on, ne samo da zabrinjava već i oslikava distopijsku sliku čoveka koji zaboravlja da ga nijedna tehnologija ne može zameniti u onome što ga čini ljudskim.
- Ne zaboravimo da reč antihrist ne označava samo konačni apokaliptični sukob, već znači „onaj koji je umesto Hrista“. Sve što se nameće kao zamena za Boga u tom smislu može biti antihrist. Opasnost današnjice je u tome što se veštačka inteligencija sve češće postavlja kao takva zamena.
Crkva, od svojih početaka, uči da se Bog ne nalazi u jednom rukopisu ili knjizi. Oglašavanje putem interneta može biti koristan način pozivanja ljudi, ali ako postane samo sebi svrha, gubi smisao, upozorava sveštenik.
- Kroz istoriju, Crkva je koristila različite načine prenošenja poruke, od usmenog predanja do štampe. Ipak, ništa ne može zameniti konkretan susret i događaj. Važno je da ne izgubimo tu meru i ne prepustimo se potpuno virtuelnom prostoru, jer je u njemu sve moguće, ali i ništa nije stvarno - ističe otac Darko.
Možemo se čuti preko interneta i obradovati tom kontaktu, ali ništa ne može zameniti susret uživo, zaključuje on. Suština Crkve ostaje u događajima koji imaju mesto u stvarnom životu, a ne na ekranu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Viktorija Sinis je nekada verovala da joj takav način života donosi slobodu i finansijsku sigurnost, a onda je donela odluku koja joj je promenila život.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.
Na mrežama kruže snimci "svetitelja" i "monaštva" koji pozivaju vernike da napišu Amin ili kliknu za „blagoslov“, a starešina hrama Svete Trojice u Mudrakovcu upozorava da je to duhovna manipulacija koja koristi tehnologiju i emocije da bi vam izvukla novac.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".