Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
Profesor na Bogoslovskom fakultetu u Foči, ptotojerej-stavrofor Darko Đogo, osvrnuo se na ulogu Crkve u digitalnom dobu, na to kako se prilagođava novim tehnologijama, u kojoj meri i na koji način je uslovljena da ih koristi, ali i kako one mogu da joj olakšaju rad kada je reč o privlačenju pažnje i edukaciji mladih.
Dve krajnosti između kojih se gubi mera
- Kad god se govori o odnosu Crkve i savremenih tehnologija, u javnosti se najčešće zastupaju dva isključiva, ideološka i naivna stava. Jedan kaže da su savremene tehnologije samo neka vrsta dobrobiti i blagodeti i tu se ispoljava naivnost koja u potpunosti zanemaruje činjenicu da one nisu neutralna sredstva, nego i izraz određenog ideološkog plana. Sa druge strane postoji uverenje da je sve to moguće jednostavno ignorisati i živeti povučenim životom. To, naravno, jeste moguće, ali podrazumeva potpuno udaljavanje od društva - rekao je otac Darko za Sputnjik.
Između te dve krajnosti, dodaje, nije lako pronaći „zlatnu sredinu“. Otac Darko podseća da je još davno rečeno da su sve velike stihije, pa tako i internet, dobre sluge, ali loši gospodari. On upozorava da postoji tanka granica koja se lako prelazi i koje često nismo ni svesni. Prelazimo je onog trenutka kada, umesto da alat služi nama, on počne da upravlja našim životima, a mi postajemo zavisni od telefona i interneta. Tu granicu, naglašava, moramo svakodnevno iznova uspostavljati.
Mreže kao most, ali i polje manipulacije
Reći da mladi u poslednjih nekoliko godina obraćaju pažnju na Crkvu i ono što se u njoj dešava zahvaljujući internetu, dvosekli je mač, smatra naš sagovornik. Bilo bi pojednostavljeno pripisati interesovanje mladih isključivo pozitivnim sadržajima, jer na istim platformama, pored talentovanih propovednika, ima i netalentovanih i zlonamernih.
- Ima i onih koji dovode do prezasićenja različitim teološkim sadržajima. Posebno je štetna ideologizacija vernika kroz huškanje jednih sveštenika na druge zbog obrednih ili teoloških nijansi koje su stručnjacima važne, ali često donose više štete nego koristi. Na društvenim mrežama prisutna je i snažna anticrkvena kampanja, a popularni tiktokeri i drugi često šire pogrešne informacije, loša tumačenja vere ili čak otvorene jeresi upakovane kroz poznata lica.
Foto: Religija.rs
Sveštenik Darko Đogo
Otac Darko kaže da je besmisleno ignorisati postojanje društvenih mreža i savremenih načina komunikacije i napominje da u toj oblasti često prati rad talentovanih sveštenika u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Dodaje i da u Americi interesovanje za pravoslavlje raste, pre svega zahvaljujući kvalitetno osmišljenim internet kanalima.
Zašto zaostajemo u digitalnom prostoru
- Čini mi se da kod nas postoji zaostatak, delimično i zbog društvenih i političkih podela koje stvaraju atmosferu neizvesnosti. Nemam utisak da smo se u potpunosti snašli u digitalnom prostoru niti da smo taj porast interesovanja uspeli da usmerimo na pravi način.
Sveštenik Darko Đogo objašnjava da je sam termin „veštačka inteligencija“ u izvesnom smislu iluzija, jer se kao inteligencija predstavlja izuzetno moćan sistem koji velikom brzinom prikuplja i obrađuje naše podatke, osećanja i razmišljanja.
- Kada govorimo o demonskim aspektima veštačke inteligencije, možemo ih posmatrati na dva načina. Prvi je činjenica da iza velikih mreža stoje geopolitički i geostrateški projekti, što nije nikakva teorija zavere. Drugi aspekt je ideja zamene čovekove kreativnosti nečim neljudskim. To jeste proizvod čoveka, ali je zamišljeno kao njegova zamena, u okviru koncepta u kojem čovek više ne koristi darove koje mu je Bog dao.
Može li tehnologija zameniti čoveka
Takav pogled na budućnost, kaže on, ne samo da zabrinjava već i oslikava distopijsku sliku čoveka koji zaboravlja da ga nijedna tehnologija ne može zameniti u onome što ga čini ljudskim.
- Ne zaboravimo da reč antihrist ne označava samo konačni apokaliptični sukob, već znači „onaj koji je umesto Hrista“. Sve što se nameće kao zamena za Boga u tom smislu može biti antihrist. Opasnost današnjice je u tome što se veštačka inteligencija sve češće postavlja kao takva zamena.
Crkva, od svojih početaka, uči da se Bog ne nalazi u jednom rukopisu ili knjizi. Oglašavanje putem interneta može biti koristan način pozivanja ljudi, ali ako postane samo sebi svrha, gubi smisao, upozorava sveštenik.
- Kroz istoriju, Crkva je koristila različite načine prenošenja poruke, od usmenog predanja do štampe. Ipak, ništa ne može zameniti konkretan susret i događaj. Važno je da ne izgubimo tu meru i ne prepustimo se potpuno virtuelnom prostoru, jer je u njemu sve moguće, ali i ništa nije stvarno - ističe otac Darko.
Možemo se čuti preko interneta i obradovati tom kontaktu, ali ništa ne može zameniti susret uživo, zaključuje on. Suština Crkve ostaje u događajima koji imaju mesto u stvarnom životu, a ne na ekranu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Savu Stratilata po starom i Spomen pojave Časnog krsta u Jerusalimu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dujma Solinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Grčki mitropolit ističe da tehnologija može biti korisna, ali u školama i porodici mora ostati prostor za živu reč, zajedništvo i ljubav koja se ne može preneti preko ekrana.
Povodom prve godišnjice portala “Kinonija” biće održana rasprava u parohijskom domu Hrama Svetog Save o misiji pravoslavlja u elektronskoj javnoj sferi, uz specijalni video prilog i uručenje zahvalnica saradnicima.
U svetu preplavljenom informacijama i vizuelnim iskušenjima, sve češće zaboravljamo da zle misli ne potiču iz naše duše – one dolaze spolja, najčešće s ekrana. Protojerej Pavel Gumerov u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, upozorava na duhovne posledice svakodnevnog konzumiranja medijskih sadržaja.
Sve više sveštenika koristi internet za širenje vere. Paroh crmnički, sveštenik Slobodan Lukić, daje jasan odgovor koliko propovedi u virtuelnom prostoru mogu zadržati svoju duhovnu autentičnost i svrhu.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.