Ima rečenica koje preseku svakodnevicu čoveka kao oštrica. Kratke su, ali iza njih ostaje tišina u kojoj se svako preispituje. Upravo takva je misao apostola Pavla koju vladika Nikolaj Velimirović izdvaja u besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, pretvarajući je u merilo pred kojim se ne može ostati ravnodušan: šta smo spremni da izgubimo da bismo zadobili ono što ne prolazi.
Beseda o ništavilu svega u sravnjenju sa Hristom
"Držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem." (Filib. 3, 8)
Apostol koji ovo piše imao je svetsku učenost, imao je bogatstvo i prijatelje, imao je mladost i zdravlje, imao je sve izglede na svetske uspehe u svome narodu. No on kaže: sve ostavih! Radi Hrista Isusa Gospoda svojega sve ostavi. Pred svetskim mudracima postade kao budala, pred bogatašima kao prosjak, pred prijateljima kao neprijatelj; mladost i zdravlje iznuri dragovoljnim mukama i stradanjima; sve izglede na svetske uspehe zatvori sam sebi jednim potezom. I zašto sve ovo učini ti, o Sveti apostole Pavle? Zato što držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem.
Pa da li se, braćo, prevari apostol Pavle ostavivši sve kao trice, i da li dobi nešto više dobivši Hrista? Dvadeset stoleća svedoče da se apostol ne prevari, i da dobivši Hrista dobi nesravnjivo i više i bolje od onoga što ostavi i žrtvova. Dobi mudrost iznad svake svetske učenosti, i bogatstvo netruležno i nepropadljivo; i prijatelje u licu nelažnih anđela Božjih; i besmrtnu mladost bez bolesti i starenja; i uspeh božanski, koji traje bez promene u životu večnom. Sve ovo on dobi dobivši Hrista. I sve ovo on dobi ostavivši sve što svet daje ljubimcima svojim.
Zaista, braćo, bolji je Hristos od sveta; i nema reči kojima bi se opisala Njegova nadmoćnost nad svetom. Svet svoje ljubimce obmanjuje, a Hristos Svoje ljubimce istinski nagrađuje. Jer svet daje malo a uzima sve; daje trulež a uzima život. Hristos pak traži malo a daje sve; traži da odbacimo trulež a daje život večni. Hristos je, braćo, naš jedini istinski prijatelj.
O vaskrsli Gospode Hriste, pomozi nam odreći se trica, odreći se truleži, i daruj nam život večni. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.