OVO JE JEDINA STVAR U ŽIVOTU KOJU TREBA MRZETI! Velika životna lekcija Svetog Gavrila Gruzijskog!
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
Molitva u pravoslavlju predstavlja najdublji izraz čovekovog odnosa sa Bogom. To nije samo izgovaranje reči, već susret, razgovor i zajedništvo sa Stvoriteljem. U molitvi se čovek otvara Bogu, otkriva mu svoje misli, zahvaljuje na darovima, moli za oproštaj i traži snagu da živi po njegovoj volji.
Kroz molitvu, duša se čisti, srce se smiruje, a um zadobija svetlost.
Za pravoslavnog hrišćanina, molitva je temelj duhovnog života. Bez nje, čovek ostaje zatvoren u granicama svoga uma i svojih slabosti. Ona nije samo pobožna obaveza, već živa potreba — kao što telo ne može bez vazduha, tako ni duša ne može bez molitve.
Ona povezuje čoveka sa večnim, nadahnjuje ga ljubavlju, učvršćuje u veri i pomaže mu da prepozna Božju volju u svakodnevnim događajima.
Molitva je prisutna u svakom delu hrišćanskog života: u radosti i u tuzi, u poslu i u odmoru, u trenutku iskušenja i u trenutku mira. Ona prožima sve, jer Bog nije prisutan samo u crkvi, već u svakom trenutku i na svakom mestu gde ga čovek priziva.
Zbog toga su sveti oci učili da se čovek treba truditi da neprestano drži srce u molitvi, makar kratkom, tihom rečenicom upućenom Bogu.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce. Kroz nju čovek ne traži samo ispunjenje svojih želja, već pre svega spasenje, mir i zajedništvo sa Bogom. Zato su mnogi podvižnici govorili da je molitva najmoćnije oružje protiv svakog zla i najuzvišeniji izraz ljubavi prema Bogu.
Upravo zato, svaki pravoslavni hrišćanin treba da započinje i završava svoj dan molitvom, da njome osvećuje svaki posao i svaki trenutak života. Jer kroz molitvu sve postaje smisleno, svaka briga lakša, a svaki trud blagosloven.
Kako je govorio shiiguman Jeronim Sanaksarski:
"Započinješ li bilo koji posao, okreni se ka istoku i pomoli se."
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Kroz molitvu, pravoslavni hrišćanin stupa u lični odnos sa Bogom, tražeći ne samo pomoć u teškoćama, već pre svega zajednicu, blizinu i osvećenje duše.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U pravoslavnoj tradiciji, molitvenik se smatra duhovnim saputnikom svakog vernika.
U trenucima kada nema posla, a srce je teško od brige, molitva Svetog Arsenija Kapadokijskog donosi duhovnu snagu, utehu i nadu svima koji traže novi početak i zaštitu Božiju.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Sveštenici na svojim plećima nose mnogo više nego što možemo da vidimo.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje.