OVO JE JEDINA STVAR U ŽIVOTU KOJU TREBA MRZETI! Velika životna lekcija Svetog Gavrila Gruzijskog!
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
Molitva u pravoslavlju predstavlja najdublji izraz čovekovog odnosa sa Bogom. To nije samo izgovaranje reči, već susret, razgovor i zajedništvo sa Stvoriteljem. U molitvi se čovek otvara Bogu, otkriva mu svoje misli, zahvaljuje na darovima, moli za oproštaj i traži snagu da živi po njegovoj volji.
Kroz molitvu, duša se čisti, srce se smiruje, a um zadobija svetlost.
Za pravoslavnog hrišćanina, molitva je temelj duhovnog života. Bez nje, čovek ostaje zatvoren u granicama svoga uma i svojih slabosti. Ona nije samo pobožna obaveza, već živa potreba — kao što telo ne može bez vazduha, tako ni duša ne može bez molitve.
Ona povezuje čoveka sa večnim, nadahnjuje ga ljubavlju, učvršćuje u veri i pomaže mu da prepozna Božju volju u svakodnevnim događajima.
Molitva je prisutna u svakom delu hrišćanskog života: u radosti i u tuzi, u poslu i u odmoru, u trenutku iskušenja i u trenutku mira. Ona prožima sve, jer Bog nije prisutan samo u crkvi, već u svakom trenutku i na svakom mestu gde ga čovek priziva.
Zbog toga su sveti oci učili da se čovek treba truditi da neprestano drži srce u molitvi, makar kratkom, tihom rečenicom upućenom Bogu.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce. Kroz nju čovek ne traži samo ispunjenje svojih želja, već pre svega spasenje, mir i zajedništvo sa Bogom. Zato su mnogi podvižnici govorili da je molitva najmoćnije oružje protiv svakog zla i najuzvišeniji izraz ljubavi prema Bogu.
Upravo zato, svaki pravoslavni hrišćanin treba da započinje i završava svoj dan molitvom, da njome osvećuje svaki posao i svaki trenutak života. Jer kroz molitvu sve postaje smisleno, svaka briga lakša, a svaki trud blagosloven.
Kako je govorio shiiguman Jeronim Sanaksarski:
"Započinješ li bilo koji posao, okreni se ka istoku i pomoli se."
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Kroz molitvu, pravoslavni hrišćanin stupa u lični odnos sa Bogom, tražeći ne samo pomoć u teškoćama, već pre svega zajednicu, blizinu i osvećenje duše.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U pravoslavnoj tradiciji, molitvenik se smatra duhovnim saputnikom svakog vernika.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.