OVAKO SPREČAVAMO BOGA DA NAM UĐE U ŽIVOT! Sveti Pajsije Svetogorac o velikoj grešci koju svi pravimo
Pravoslavlje uči da vernik treba da se osloni na molitvu i Božiju blagodat, a ne na svoje planove i pretpostavke.
Kroz molitvu, pravoslavni hrišćanin stupa u lični odnos sa Bogom, tražeći ne samo pomoć u teškoćama, već pre svega zajednicu, blizinu i osvećenje duše.
U pravoslavlju, molitva zauzima središnje mesto u duhovnom životu čoveka. Ona nije samo forma, spoljašnji čin ispovedanja vere ili ponavljanje reči – molitva je unutrašnje stanje, uzdizanje srca i uma ka Bogu, duboki izraz žive vere, nade i ljubavi.
Kroz molitvu, pravoslavni hrišćanin stupa u lični odnos sa Bogom, tražeći ne samo pomoć u teškoćama, već pre svega zajednicu, blizinu i osvećenje duše. Ona je sredstvo kroz koje se čovek sjedinjuje sa voljom Božijom, otkriva smisao postojanja i ulazi u tajnu večnog života još ovde na zemlji.
Molitva je u isto vreme i borba – borba sa sobom, sa svojim mislima, strastima i rasajanjem. Zato Sveti Oci često govore da je molitva "umetnost nad umetnostima" i "nauka nad naukama".
Ona zahteva trud, istrajnost, smirenje i, pre svega, pažnju. Bez unutrašnje sabranosti i trezvenosti, molitva lako sklizne u rutinu, mehaničko ponavljanje reči koje ne dotiču srce, ali ni Boga.
Na tu opasnost upozorava i Sveti Ignjatije Brjančaninov, jedan od najznačajnih duhovnika Ruske pravoslavne crkve, rečima koje su i danas, možda više nego ikada, istinite i važne:
"Duša molitve je pažnja. Kao što je telo bez duše mrtvo, tako je i molitva bez pažnje mrtva. Molitva koja se proiznosi bez pažnje, preokreće se u praznoslovlje, i onaj koji se tako moli ubraja se u one koji uzimaju uzalud ime Boga."
Pravoslavlje uči da vernik treba da se osloni na molitvu i Božiju blagodat, a ne na svoje planove i pretpostavke.
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Sveti Teofan Zatvornik nas sedmog petka posle Pedesetnice podseća da se unutrašnji život rađa i jača uz trezvoumlje, koje zapaža zlo, predaje ga unutrašnjem sudu i usmerava ka delovanju.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.