Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Srpska pravoslavna crkva 10. maja obeležava praznik posvećen sećanju na Spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru.
Pošto je telo Svetog Save bilo preneto iz Trnova iz Bugarske u Srbiju, ono je sahranjeno u manastiru Mileševi, zadužbini kralja Vladislava (1234-1243 g.), sinovca Svetoga Save.
U vreme turske tiranije narod se skupljao kod moštiju svoga Svetitelja, da traži utehu i lek.
"Svakom pravom Srbinu on je bio u svima nevoljama uteha, u svima tugama radost, u svima patnjama sapatnik, u svima gresima izbavitelj, u svima smrtima spasitelj i vaskrsitelj. Sve to Sveti Sava je bio Srbima u najvećoj meri, osobito za vreme ropstva pod Turcima, posle propasti srpskog carstva na Kosovu 1389. godine".
U to mračno i svirepo doba mošti Svetog Save u Mileševi bile su najubedljiviji blagovesnik i svedok istine i pravde Hristove.
"U njemu srpski narod gledaše svoju dušu, svoju savest, svoju veru, svoju istinu, svoju pravdu, svoju nadu, svoju slobodu. Bezbrojnim čudesima, koja se samilosno lijahu iz svetih moštiju Svetoga Save, on isceljivaše ne samo telesne već i sve duševne neduge i bolesti ojađenih srpskih duša, i srpskog naroda kao celine. Srbi su u njemu imali nepokolebljivu i besmrtnu nadu, da će ih kad tad sveti Besmrtnik Mileševski osloboditi agarjanskog ropstva".
Sve to su Turci pratili. Na njihove oči dešavala su se neobična čudesa od svetih moštiju Svetoga Save.
eparhija-zicka.rs
Spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru
"Štaviše, čudotvornom Svetitelju pribegavali su u bolestima svojim i mnogi muslimani, i dobijali čudesna isceljenja".
Sve je to potstaklo Turke da uklone mošti. Kao neposredni povod za to poslužio im je ustanak Srba u Banatu 1594. godine. U ovom ustanku uzeli su učešća i patrijarh Pećki Jovan Kantul (1592-1614 g.), hercegovački mitropolit Visarion, i naročito vršački episkop Teodor.
Episkop Teodor je, naime, predvodio ustanak Srba u Banatu. Ustanici su na svojim zastavama imali lik Svetoga Save. Glavni komadant turske vojske protiv ustanika bio je Sinan paša beogradski, sposoban vojnik, ali neobrazovan, sujeveran, strašno surov i svirep, a uz to je i zverski mrzeo hrišćane.
Po njegovoj naredbi bi veliko "istrebljenje i beda crkvama i sveštenicima i hrišćanima od Ismailćana u srpskoj zemlji i po drugim krajevima, i bezbrojna ubistva i zapustošenja svetih obitelji".
SPC
Spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru
Bojeći se da se iz Mileševe, gde su počivale mošti duhovnog oca i duševoditelja celokupnog roda srpskog, ne digne buna na Turke, Sinan paša Beogradski naredio je da se telo Svetog Save prenese iz Mileševe u Beograd i spali. Na čelu turske vojske koja je otišla po telo Svetog Save bio je Ahmet beg Oćuz.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
I u subotu, 27. aprila/10. maja 1594. godine, Sinan paša je spalio telo Svetog Save u Beogradu, na Vračaru.
"Plačem i lelekom bi propraćen širom cele srpske zemlje ovaj jezoviti događaj".
A jedan nepoznati monah zapisa: "Da se zna kada sažegoše Turci Svetoga Savu, arhiepiskopa srpske i pomorske zemlje, u Beogradu; i načelnik beše vezir Sinan paša, koji bejaše pred vojskom..."
Na mestu gde su Turci spalili mošti svetitelja, podignut je Hram Svetog Save.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.