Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Vernici Srpske pravoslavne crkve, kao i drugih pomesnih pravoslavnih crkava koje se u bogoslužbenom životu drže julijanskog kalendara, 2040. dočekaće retko poklapanje u crkvenom kalendaru - Vaskrs i Đurđevdan pašće istog dana. Prema crkvenom tipiku, praznovanje Svetog velikomučenika Georgija biće tada pomereno na treći dan Vaskrsa, odnosno na 8. maj, kada se obeležava Markovdan, praznik Svetog apostola i jevanđeliste Marka.
Preklapanje praznika u crkvenom kalendaru
Tako će pravoslavni vernici 8. maja 2040. istovremeno proslavljati i Đurđevdan i Markovdan, što se veoma retko događa u crkvenom kalendaru.
Razlog za pomeranje praznika Svetog Georgija nalazi se u bogoslužbenim pravilima poznatim kao tipik. Kako objašnjava arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, Vaskrs, kao najveći hrišćanski praznik, određuje čitav pokretni deo crkvene godine, pa se, u slučaju poklapanja datuma, njemu prilagođavaju i druga praznovanja.
Objašnjenje mitropolita mileševskog Atanasija
Arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije kaže da u tome nema ničeg neobičnog niti spornog za crkveni život.
- To su Božji ljudi, oni se ne protive da budu obeležavani zajedno u našoj svesti, ljubavi i priči. Treba znati i pomenuti da su apostol Sveti Marko i Sveti Đorđe služitelji Hristovi, svako na svoj način. Apostol Marko, naravno, silom reči kao apostol, a ništa manje ubedljivo svedočio je i Sveti Đorđe svojim mnogobrojnim primerima vrline - kaže za portal Religija.rs mitropolit mileševski Atanasije.
On dodatno objašnjava zbog čega dolazi do ovakvog rasporeda praznika.
- Vaskrs je pokretni praznik, njemu se prilagođava ceo crkveni kalendar, pa čak i istorija. Ne treba da čudi što će se 2040. poklopiti Vaskrs i Đurđevdan, a ja se nadam da ćemo to dočekati. Te godine će svečari 8. maja obeležiti Đurđevdan, ali i Markovdan. Cele godine treba da ih poštujemo, to je suština - zaključuje mitropolit mileševski Atanasije.
Prema crkvenim pravilima, ovo neće biti prvi put da se praznik Svetog Georgija pomera zbog vaskršnjeg ciklusa. Slična situacija dogodila se i 1983, kada je Đurđevdan pao na Veliki petak, pa je praznovanje preneto na kasniji datum.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima