Pravoslavna crkva strogo osuđuje osuđivanje drugih ljudi i smatra ga jednim od najtežih duhovnih grehova.
Prema pravoslavnom učenju, pravo na sud pripada isključivo Bogu, dok čovek koji sudi drugome preuzima ulogu Božanskog sudije i time upada u greh gordosti (ponosa) i licemerja.
Temelj ovog pravoslavnog stava su reči Isusa Hrista iz Jevanđelja po Mateju: "Ne sudite da vam se ne sudi" (Mt 7,1). Hristos upozorava da će nam biti suđeno onim merilom kojim sami sudimo drugima.
Takođe, ističe se metafora o brvnu u sopstvenom oku i trunu u oku brata svoga, koja ukazuje na to da su ljudi skloni da vide tuđe sitne mane, dok ignorišu sopstvene velike grehove.
Mitropolit Onufrije je jednom prilikom objasnio da je "stavljanje negativnih etiketa", dozvoljeno samo u jednom slučaju, a potom kroz jednostvnu priču, objasnio i u kom.
- Osuđivanje je stavljanje negativnih etiketa na druge. Na primer, kažemo da je neko pijanica, da je neko lopov i tako dalje - najpre je objasnio mitropolit.
Prema njegovim rečima, Sveti oci ukazuju na to da čovek druge često procenjuje prema stepenu sopstvene lične izopačenosti. To ilustruje pričom o čoveku koji je jedne noći žurio ulicom.
Wikipedia/Vadim Chuprina
Mitropolit Onufrije
- Jedne noći, čovek je išao ulicom u velikoj žurbi. Bludnik, videvši čoveka kako žuri ulicom noću, rekao je: "Ovo mora da je bludnik. Žuri da se vidi sa nekom ženom noću."
- Lopov je video istog čoveka i rekao: "Ovo mora da je lopov, žuri da nešto ukrade, jer je noću zgodnije."
Pobožan čovek, međutim, u istoj situaciji nije pomislio ni na blud ni na krađu.
- Pobožan čovek je videvši istog čoveka rekao: "Ovaj čovek verovatno žuri na molitvu, jer je molitva moćnija noću."
Ipak, naglašava mitropolit, nijedan od tih zaključaka nije bio tačan.
- U stvarnosti, taj čovek nije žurio na sastanak, krađu ili molitvu. On je jednostavno radio drugu smenu i vraćao se kući kasno, a pošto su ulice noću bile puste, brzo je hodao iz straha.
Mitropolit Onufrije ukazuje da ljudi osuđivanje i ne gledaju kao na grh, upravo zato što ga ne doživljavaju kao nešto uporedivo sa teškim prestupima.
- Mnogi smatraju osuđivanje čoveka malim grehom, pošto to nije ubistvo ili pljačka. Ali u stvari, osuđivanje je veoma štetan greh za čoveka, jer on oduzima mir i spokoj duši.
Čak i kada je poznato da je neko zaista pogrešio, prema njegovim rečima, hrišćanin ne treba da preuzima ulogu sudije.
- Moramo sebi reći: "On je pao pred Bogom, i Bog je u stanju da ga podigne. I ako ga ja osudim, pokazaću da u sebi imam taj greh. On će se sutra pokajati, i sudeći njemu, ja ću odgovarati za ovaj greh na Božjem sudu."
Mitropolit Onufrije navodi i kada je osuđivanje korisno za čoveka. To nije onda kada čovek presuđuje drugima, već kada preispituje sopstveni život.
- Postoji samo jedan slučaj kada je osuđivanje korisno za čoveka - kada ne osuđujemo bližnje, već sebe: svoje pogrešne korake, pogrešne postupke, pogrešne misli.
Takvo preispitivanje, kako navodi, vodi čoveka ka pokajanju i duhovnom napretku.
- Kada čovek osuđuje sebe i traži od Boga oproštaj, to je korisno za njega, korisno je za njegovu duhovnu čistotu, za njegovo duhovno usavršavanje i za njegovo spasenje - zaključuje mitropolit.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
On je naglasio da ne smemo dozvoliti da deca, umesto da se uče molitvi, dobroti i svetosti, uče da se igraju sa onim što je Hristos pobedio, sa mrakom, strahom i smrću.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
On je naglasio da ne smemo dozvoliti da deca, umesto da se uče molitvi, dobroti i svetosti, uče da se igraju sa onim što je Hristos pobedio, sa mrakom, strahom i smrću.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.