Duhovna riznica 31.10.2026 | 20:01

POSTOJI SAMO JEDAN SLUČAJ KADA JE OSUĐIVANJE KORISNO ZA ČOVEKA! Dobro poslušajte reči mitropolita Onufrija!

POSTOJI SAMO JEDAN SLUČAJ KADA JE OSUĐIVANJE KORISNO ZA ČOVEKA! Dobro poslušajte reči mitropolita Onufrija!
Wikipedia/Vadim Chuprina, Shutterstock/Vladimir Mulder

Pravo na sud pripada isključivo Bogu.

Pravoslavna crkva strogo osuđuje osuđivanje drugih ljudi i smatra ga jednim od najtežih duhovnih grehova.

Prema pravoslavnom učenju, pravo na sud pripada isključivo Bogu, dok čovek koji sudi drugome preuzima ulogu Božanskog sudije i time upada u greh gordosti (ponosa) i licemerja.

Temelj ovog pravoslavnog stava su reči Isusa Hrista iz Jevanđelja po Mateju: "Ne sudite da vam se ne sudi" (Mt 7,1). Hristos upozorava da će nam biti suđeno onim merilom kojim sami sudimo drugima.

Takođe, ističe se metafora o brvnu u sopstvenom oku i trunu u oku brata svoga, koja ukazuje na to da su ljudi skloni da vide tuđe sitne mane, dok ignorišu sopstvene velike grehove.

Mitropolit Onufrije je jednom prilikom objasnio da je "stavljanje negativnih etiketa", dozvoljeno samo u jednom slučaju, a potom kroz jednostvnu priču, objasnio i u kom.

- Osuđivanje je stavljanje negativnih etiketa na druge. Na primer, kažemo da je neko pijanica, da je neko lopov i tako dalje - najpre je objasnio mitropolit.

Prema njegovim rečima, Sveti oci ukazuju na to da čovek druge često procenjuje prema stepenu sopstvene lične izopačenosti. To ilustruje pričom o čoveku koji je jedne noći žurio ulicom.

Wikipedia/Vadim Chuprina
Mitropolit Onufrije

 

- Jedne noći, čovek je išao ulicom u velikoj žurbi. Bludnik, videvši čoveka kako žuri ulicom noću, rekao je: "Ovo mora da je bludnik. Žuri da se vidi sa nekom ženom noću."

- Lopov je video istog čoveka i rekao: "Ovo mora da je lopov, žuri da nešto ukrade, jer je noću zgodnije."

Pobožan čovek, međutim, u istoj situaciji nije pomislio ni na blud ni na krađu.

- Pobožan čovek je videvši istog čoveka rekao: "Ovaj čovek verovatno žuri na molitvu, jer je molitva moćnija noću."

Ipak, naglašava mitropolit, nijedan od tih zaključaka nije bio tačan. 

- U stvarnosti, taj čovek nije žurio na sastanak, krađu ili molitvu. On je jednostavno radio drugu smenu i vraćao se kući kasno, a pošto su ulice noću bile puste, brzo je hodao iz straha.

Mitropolit Onufrije ukazuje da ljudi osuđivanje i ne gledaju kao na grh, upravo zato što ga ne doživljavaju kao nešto uporedivo sa teškim prestupima.

Shutterstock/KoldunovaAnna
Osuđivanje, Ilustracija

 

- Mnogi smatraju osuđivanje čoveka malim grehom, pošto to nije ubistvo ili pljačka. Ali u stvari, osuđivanje je veoma štetan greh za čoveka, jer on oduzima mir i spokoj duši.

Čak i kada je poznato da je neko zaista pogrešio, prema njegovim rečima, hrišćanin ne treba da preuzima ulogu sudije.

- Moramo sebi reći: "On je pao pred Bogom, i Bog je u stanju da ga podigne. I ako ga ja osudim, pokazaću da u sebi imam taj greh. On će se sutra pokajati, i sudeći njemu, ja ću odgovarati za ovaj greh na Božjem sudu."

Mitropolit Onufrije navodi i kada je osuđivanje korisno za čoveka. To nije onda kada čovek presuđuje drugima, već kada preispituje sopstveni život.

- Postoji samo jedan slučaj kada je osuđivanje korisno za čoveka - kada ne osuđujemo bližnje, već sebe: svoje pogrešne korake, pogrešne postupke, pogrešne misli.

Takvo preispitivanje, kako navodi, vodi čoveka ka pokajanju i duhovnom napretku.

- Kada čovek osuđuje sebe i traži od Boga oproštaj, to je korisno za njega, korisno je za njegovu duhovnu čistotu, za njegovo duhovno usavršavanje i za njegovo spasenje - zaključuje mitropolit.

BONUS VIDEO