ŠTA SE DEŠAVA KADA UPERIMO PRST U DRUGE I ZAŠTO TO RADIMO: Otac Vasilije o osudi kao velikom grehu
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
U pravoslavnom učenju osuđivanje drugog čoveka smatra se jednim od najopasnijih duhovnih padova, jer u sebi nosi skriveno udaljavanje od ljubavi, smirenja i razumevanja prema bližnjem.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom. Umesto da se bavi sopstvenim duhovnim rastom, on počinje da meri, procenjuje i presuđuje životu drugoga, čime se narušava duh zajedništva i bratske ljubavi koji je temelj hrišćanskog života.
U pravoslavnoj tradiciji naglašava se da osuda nije samo izgovorena reč ili misao, već stanje srca u kojem čovek gubi sposobnost da u drugome vidi brata. Umesto razumevanja i saosećanja, pojavljuju se hladnoća i udaljenost, a čovek počinje da posmatra bližnje kroz njihove slabosti. Takav odnos lako vodi ka ogorčenju, podelama i duhovnoj pustoši, jer se srce zatvara za ljubav koja je osnovna zapovest hrišćanskog života.

Zato mnogi duhovnici ukazuju da je put suprotan osudi - put smirenja, samopreispitivanja i milosrđa. Kada čovek počne da gleda u sopstvene slabosti i da se trudi da ih ispravi, tada nestaje potreba da se bavi tuđim greškama. U takvom stanju srce postaje sposobno da razume i da pomogne drugome, umesto da ga odbacuje.
O uzroku osude govorio je teolog i psihoterapeut Danilo Mihajlović, koji ističe da iza takvog ponašanja često stoji unutrašnja nemoć i neizgovorena potreba za pomoći:

- Kad god osuđujemo drugog, mi samo, u stvari, ispovedamo, sopstvenu nemoć da pomognemo sebi. I to je jedan potajni poziv u pomoć. A kad neko nas osuđuje, on nas nesvesno poziva da mu pomognemo, da naš odnos prema njemu bude s više ljubavi odnosno da imamo više ljubavi, mi koliko možemo.
Kako naglašava, onaj koji ima sopstveni mir, nema potrebu da osuđuje.
- Kada neko pronađe svetlost, on nema potrebu da ide u mrak, da tamo tumara i gleda šta je tamo ispod nekog kamena. On je našao svetlost - ističe Mihajlović.
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
Rimski vojnik prisustvovao je raspeću na Golgoti, a kada je posvedočio vaskrsenju, njegovi protivnici pokušali su da ga ućutkaju.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
Veliki svetogorski duhovnik podseća da pravi nemir ne dolazi samo spolja, već iz naših misli i odnosa prema drugima, a put ka miru vodi kroz smirenje i ljubav.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Prepodobna mati Paraskeva, koja se smatra se i zaštitnicom žena i nemoćnih, jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.