Pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
U vremenu u kojem se snaga često poistovećuje sa nametanjem, a uspeh sa ličnim uzdizanjem iznad drugih, pravoslavna duhovnost pred čoveka stavlja drugačiji ideal – smirenje.
U učenju Srpska pravoslavna crkva, smirenje nije slabost niti povlačenje pred životom, već duboko unutrašnje stanje u kojem čovek prepoznaje svoje mesto pred Bogom i bližnjima.
Sveti oci su smirenje nazivali temeljem svih vrlina. Bez njega, ni post, ni molitva, ni milostinja nemaju svoju puninu. Ono stoji rame uz rame sa ljubavlju, jer kako su učili podvižnici, istinska ljubav rađa se samo iz srca koje je oslobođeno gordosti.
Foto: Freepik
Smirenje je vrhovna vrlina u pravoslavlju
Gordost udaljava čoveka od Boga i ljudi, dok ga smirenje vraća u zajednicu - u tišinu, trpljenje, razumevanje i praštanje.
Smirenje podrazumeva svest o sopstvenim slabostima, ali ne u očajanju, već u poverenju u Božiju milost. To je spremnost da se prihvati ukor bez ogorčenja, da se učini dobro bez potrebe za pohvalom i da se ćuti onda kada bi gordost tražila poslednju reč.
U tom smislu, ono je vrhunska vrlina – jer pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
Ipak, iako gotovo svi vernici ističu smirenje kao cilj, malo ko zaista do njega dolazi.
O ovoj temi govorio je i arhimandrit Stefanos Anagnostopulos, koji je vernicima ostavio dvadeset saveta o tome kako se smirenje stiče i čuva.
- Zaboravili su te? Telefon ćuti? Ništa strašno. Ne žali se.
- Nepravično du te uvredili? Zaboravi.
- Preziru te? Raduj se.
- Okrivljuju te? Ne pravdavaj se.
- Ismevaju te? Ne odgovaraj.
- Grde te? Ćuti i moli se.
- Ne daju ti ni reč da kažeš? Ućutkuju te? Ne tuguj.
- Vređaju te? Ne raspravljaj se.
- Deca tvoja prebacuju svoje obaveze na tebe? Rođaci i bližnji čine to isto? Ne protestuj.
- Viču na tebe? Čuvaj mir.
- Kradu tvoje na tvoje oči? Pretvaraj se da ne vidiš.
- Smeju ti se? Budi dugotrpeljiv.
- Ne slušaju tvoje savete? Tvoja deca ne slušaju tvoje savete? Prikloni kolena svoja i moli se.
- Razdraženost među supružnicima? Ti si kriv. I opet ti. A ne drugi.
- Kriv si? Traži oproštaj.
- Nisi kriv? Opet traži oproštaj.
- Zdrav si? Slavi Gospoda.
- Bolestan si? Imaš rak, mučiš se, stradaš, boluješ? Slavi Gospoda.
- Nezaposlenost, siromaštvo u domu tvome? Posti. Hrabri se. Moli se.
- Moli se za sve i sva. Mnogo se moli. Post i molitva, jer "ovaj se rod izgoni samo postom i molitvom".
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Bratstvo čuva posebnu recepturu vaskršnje pogače koja spaja bogate mirise pomorandže, začina i putera, dok način pripreme otkriva zašto ovaj hleb zauzima važno mesto na monaškoj prazničnoj trpezi.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Jeroshimonah Mihail (Pitkevič) iz Pskovopečerskog manastira razotkriva nevidljivu borbu u čoveku koja se ne vidi spolja, ali odlučuje da li mir postoji ili je samo privid.
Patrijarh ukazuje da se Vaskrsli Hristos ne prepoznaje spoljašnjim pogledom, već u ličnom susretu, evharistijskoj zajednici i delatnoj ljubavi prema bližnjem, naročito prema stradalima i vernom narodu na Kosovu i Metohiji.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.