CRKVENI KALENDAR ZA MAJ 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Srpska pravoslavna crkva 27. maja proslavlja praznik Svetog mučenika Isidora, ranohrišćanskog stradalnika koji je život izgubio zbog svoje nepokolebljive vere u Hrista. Njegov primer vekovima ostaje jedno od snažnih svedočanstava hrišćanske istrajnosti u vreme progona.
Prema predanju, Isidor je živeo u vreme rimskog cara Decija. Potekao je s ostrva Hiosa, a kao mladić je protiv svoje volje odveden u vojsku. Iako je živeo u vojničkom okruženju, ostao je veran hrišćanskoj veri, provodeći dane u postu, molitvi i dobrim delima.
Kada je otkriveno da je hrišćanin, vojvoda ga je pozvao na odgovornost i pokušao da ga nagovori da se odrekne Hrista i prinese žrtve paganskim bogovima. Isidor je to odbio rečima koje su ostale upamćene kao svedočanstvo njegove vere: da ni pretnja smrću ne može da oduzme vlast nad njegovom dušom jer veruje u živog Boga Isusa Hrista i da će ostati u Njemu i posle smrti.
Zbog svog ispovedanja vere, Isidor je bio izložen teškim mučenjima: najpre je bičevan volovskim žilama, a zatim su mu odsekli jezik. Ipak, prema predanju, i bez jezika je nastavio da ispoveda veru u Hrista, što je dodatno posvedočilo snagu njegovog uverenja.
Ubrzo potom, kako se navodi u žitiju, vojvoda je doživeo iznenadnu kaznu i izgubio sposobnost govora. Na kraju je izdata naredba da Isidor bude pogubljen. On je, prema predanju, radosno prihvatio presudu i 251. godine stradao odsecanjem glave.
Njegovo telo je tajno sahranio njegov prijatelj Amon, koji je kasnije i sam postradao zbog te hrišćanske dužnosti i, kako se veruje, dobio mučenički venac.
Praznik Svetog mučenika Isidora u pravoslavnoj tradiciji podseća vernike na snagu vere u trenucima stradanja, ali i na poruku da duhovna postojanost i savest mogu biti jače od svakog straha i nasilja.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ruski svetitelj objašnjava zašto se zablude ne prevazilaze podsmehom i osudom, već smirenjem, ljubavlju, trpljenjem i molitvom.