U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
U vremenu u kojem se čovek lako zanese spoljašnjim pravilima i formama, Crkva neprestano podseća da suština duhovnog života nije u spoljašnjem podvigu, već u unutrašnjem preobražaju srca.
Post, molitva, bdenje, čitanje Svetog pisma i dela Svetih otaca predstavljaju stubove hrišćanskog života, ali samo onda kada su prožeti smirenjem, pokajanjem i ljubavlju. Bez toga, i najveći trud može ostati bez ploda.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Mnogi su postili, ali bez ljubavi prema bližnjem; molili su se, ali bez oproštaja; činili su dobra dela, ali da bi bili viđeni i pohvaljeni. Takav trud, lišen smirenja, može postati zamka sopstvenog uzdizanja i tihe gordosti, koja čoveka udaljava od Boga više nego otvoreni pad.
Sa druge strane, istorija svetosti pokazuje da ni pad nije kraj. U pokajničkim suzama, u priznanju sopstvene nemoći i grešnosti, čovek se susreće sa milošću Božjom. Kada se posle greha rodi istinsko smirenje, tada i ono što je bilo bolno i teško postaje put ka dubljem poznanju sebe i Boga. Crkva zato ne uči očajanju, već rasuđivanju - daru da razlikujemo šta nas vodi ka Hristu, a šta nas, pod maskom pobožnosti, udaljava od Njega.
Sveti oci su naročito upozoravali na opasnost duhovne samouverenosti. Bez saveta iskusnijih, bez provere sopstvenih misli kroz Reč Božju i predanje Crkve, čovek može skrenuti u krajnosti.
Istinski podvig nikada nije izdvojen od poslušnosti, razboritosti i smirenja. U tome se ogleda prava duhovna borba – ne u spoljašnjoj strogosti, već u tihoj, svakodnevnoj borbi protiv sopstvene gordosti.
O tome je jasno govorio i starac Nikon Vorobjov:
"Svaki događaj, čak i pad u teške grehe, može biti od velike koristi, i obrnuto: post, molitva, bdenje i drugi trudovi mogu biti ne samo štetni, već mogu biti i pogubni ako se rade pogrešno. Nepravilni trudovi su oni koji vode do visokog mišljenja o sebi i gordosti. Nasuprot tome, ako čovek postiže smirenje kroz padove, oni se pokazuju korisnijim od podviga. Sve se mora činiti sa rasuđivanjem, oprezom, savetom i proverom Rečju Božjom i Svetim ocima".
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
U središtu pravoslavne vere, kao njeni najdublji duhovni stubovi, stoje post i molitva.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.