OVO BI UVEK TREBALO URADITI KAD SE KRENE U GOSTE! Uvek imajte na umu savet Svetog Siluana Atonskog kad idite kod drugih ljudi!
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
U vremenu kada se novac predstavlja kao merilo vrednosti čoveka, a jurnjava za njim postaje svakodnevna preokupacija, mnogi zaboravljaju na nemerljivu snagu molitve i duhovnog uzdizanja iznad prolaznih vrednosti i životnih problema.
Najčešće nam ne treba previše, a uglavnom imamo dovoljno. Međutim utisak manje vrednosti može da se javi u čoveku - zbog neimanja skupih kola, odeće koja je brendirana, zato što na odmor ne odlazi na luksuzna letovališta i zimovališta...
A budući da smo konstatno izloženi reklamama, koje mame i promociji konzumerizma, sasvim je logično da skliznemo u tu savremenu zamku.

Upravo zato je sveštenik Aleksandar Praščević u nekoliko rečenica objasnio poentu vrednosti svakog od nas, pozivajući nas da ne zaboravimo na neprolazno blago, koje čuvamo u srcu i duši, a ne u novčaniku.
- U ovom potrošačkom svetu, ako samo pomisliš da manje vrediš jer nemaš novac za putovanja, brendiranu garderobu, skupa kola i neke druge prolazne stvarčice - znaj da se tvoja vrednost ne meri novcem, već onim što nosiš u sebi - a to su vera, nada i ljubav. To se ne može kupiti, jer to si ti - objašnjava.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
- I nemoj slučajno da sebe smanjuješ da bi se uklopio u svet koji te ne vidi - nikako! A kada dođe dan da uspeš, a uspećeš, ako Bog da svoju vrednost zaokruži i time što ćeš nekom drugom pomoći. Jer ti vrediš, i kad drugi to ne vide - Bog to uvek vidi.
"Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela? Pogledajte ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice: pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može dodati rastu svom jedan lakat?
I za odelo što se brinete? Pogledajte ljiljane u polju kako rastu: ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomon u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni?
Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najpre carstvo Božje, i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se dakle za sutra: jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Dok služi Bogu i državi, otac Aristides svakog dana dokazuje da se može nositi i mantija i uniforma.
Dok je krvario pod tušem, misleći da umire, otac Kosta je osetio Božju prisutnost.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.