ŠTA JE ZDRAVA RELIGIOZNOST? Otac Dragan savetuje: Vera se bazira na ovim stvarima
Govoreći o veri protođakon dr Dragan Stamenković naglašava na čemu se bazira naša pravoslavna vera, vodeći se porukom patrijarha Porfirija.
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
Protojerej Goran Kovačević važi za nekog ko sa vernicima rado deli savete i čija reč se uvažava. Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
- Juče mi priđe jedan mladi momak iz Holandije iz grupe i upita: "Oče, šta da radim? Svi moji prijatelji i kolege su ateisti. Kako da ih ubedim da Bog postoji?".

Otac Goran mu je odabranim rečima i promišljeno dao odgovor na ovo retko postavljeno pitanje u svetu gde ateizam uzima primat.
- Rekoh mu da ih neće ubediti rečima i da Boga mora pokazati svojim životom. Vera se ne dokazuje pametnim rečenicama ili filozofskim argumentima. Tvoja vera se ogleda u tome da budeš drugačiji od sveta oko sebe. Da budeš nasmejan, da ne uzvraćaš mržnjom na mržnju, da ne odgovaraš klevetom na klevetu. Kada svi postanu uznemireni, kada dođe neka nova nesreća, bolest ili strah, a ti ostaneš miran – tada će se ljudi zapitati: "Šta je to u ovom čoveku?"
- A ti ćeš im reći: "U meni stanuje Bog. On mi daje mir. Zato se ne bojim ničega". Ali to moraš da potvrdiš svojim životom, a ne samo rečima. Nisu ključni argumenti. I muslimani imaju svoje argumente, i protestanti svoje. Nije u pitanju ko ima bolje dokaze. Pitanje je - ko živi svetim životom. Ko živi s Bogom - taj je u istini.

Navodi da nam ulaskom u veru sa životnog puta neće biti uklonjene sve prepreke, ali je dobit u toj situaciji ipak daleko veća.
- Zato nam Gospod i kaže – kroz mnoge nevolje treba da uđemo u Carstvo nebesko. Nigde nam nije obećao da će, kada poverujemo, život postati lagodan i bezbrižan. Naprotiv - obećao je borbu. Ali ne treba da se plašimo te borbe. Kroz borbu se spasavamo. Takav život biće pun blagodati, biće pun smisla. Otkriće nam se tajne ovog sveta, tajne budućeg života. I najvažnije - u toj borbi Bog će uvek biti s nama. Nikada nas neće ostaviti.
Govoreći o veri protođakon dr Dragan Stamenković naglašava na čemu se bazira naša pravoslavna vera, vodeći se porukom patrijarha Porfirija.
Za kraj Alis Kuper se osvrće na citat iz jevanđelja koji ga je dotakao.
Otac Josiah naglašava da nije potrebno biti veliki svetac da bismo izbegli ove zamke, već da budemo dovoljno razumni da prepoznamo šta nije dobro po nas.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Patrijarh Pavle je verovao da je dobro da molitve čitamo, a ne da ih izgovaramo napamet, jer ćemo tako lako odlutati u mislima.
Svetitelj je govorio o gresima i načinu na koji se od istih možemo očistiti. On je dao dve instrukcije na tom putu navodeći da su obe podjednako važne
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.