ČITANJE JEVANĐELJA ZA 20. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Vaskrs
"I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine".
"Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću isterati napolje".
Dela svetih apostola, začalo 19 (8,18-25)
18. A kad vide Simon da se polaganjem apostolskih ruku daje Duh Sveti, donese im novaca, 19. govoreći: „Dajte i meni tu vlast da kad položim ruke na nekoga primi Duha Svetoga.” 20. A Petar mu reče: „Novci tvoji s tobom da budu na pogibao, što si pomislio da se dar Božiji može dobiti za novce." 21. Nema tebi dela ni udela u ovoj reči, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22. Zato se pokaj od te zloće tvoje, i moli se Bogu eda bi ti se oprostila pomisao srca tvojega; 23. jer te vidim da si u gorkoj žuči i u okovima nepravde." 24. A Simon odgovarajući reče: „Pomolite se vi za mene Gospodu da ne naiđe na mene ništa od onoga što ste rekli." 25. A oni, zasvedočivši i govorivši reč Gospodnju, vratiše se u Jerusalim, i mnogim selima samarijskim propovedahu jevanđelje.
Jevanđelje po Jovanu, 21. zač. (6,35-39)
35. A Isus im reče: „Ja sam hleb života: koji meni dolazi neće ogladneti, i koji u mene veruje neće nikad ožedneti. 36. Nego vam rekoh: i videli ste me, i ne verujete. 37. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću isterati napolje. 38. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. 39. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u poslednji dan."
"I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine".
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane
"Ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas."
Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu isceli sina; jer beše na samrti.
"Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao".
"Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla".
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Povodom velikog jubileja, u Manastiru Vatoped služena je praznična arhijerejska liturgija, kojom je načalstvovao episkop amatundski Nikolaj.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Savremeno doba je prepuno izazova , a pušenje cigareta je svakako jedan od njih.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
Između molitve i prirode nastaje jednostavno jelo sa sremušem koje osvežava telo, jača imunitet i simbolično najavljuje novi život — savršen spoj ukusa i tihe duhovnosti.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.