ČITANJE JEVANĐELJA ZA 18. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki petak
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
Jevanđelje Jovan, 19. zač. (6,14-27) 14. A ljudi videvši znamenje koje učini Isus govorahu: „Ovo je zaista Prorok koji treba da dođe na svet." 15. A kad razume Isus da hoće da dođu da ga uhvate i učine carem, on otide opet na goru sam. 16. Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more, 17. i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
I već beše pao mrak, a Isus ne beše došao k njima. 18. A more se podizaše od velikoga vetra. 19. Pošto su, dakle, veslali oko dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa kako ide po moru i približava se lađi, pa se prepadoše. 20. A on im reče: „Ja sam; ne bojte se!" 21. I htedoše ga uzeti u lađu: i odmah se lađa obrete na zemlji u koju iđahu. 22. Sutradan narod koji je stajao s one strane mora, vide da onde ne beše druge lađice osim one jedne u koju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus sa učenicima svojim u lađicu nego samo učenici njegovi otidoše; 23. a druge lađice iz Tiverijade dođoše blizu onoga mesta gde jedoše hleb kada Gospod zablagodari.
24. Kada, dakle, vide narod da Isusa ne beše onde, ni učenika njegovih, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum tražeći Isusa. 25. I našavši ga s one strane mora, rekoše mu: „Ravi, kada si došao ovamo?" 26. Isus im odgovori i reče: „Zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što ste znamenja videli, nego što ste hleba jeli i nasitili se. 27. Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život večni, koje će vam dati Sin Čovečiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac.
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
"I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine".
"Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla".
"Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin".
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.