ČITANJE BIBLIJE ZA 31. MART: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak pete sedmice Velikog posta
"Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorimo što je tebi ugodno".
"I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine".
Jevanđelje po Jovau, začalo 1 (1,1-17)
1. U početku beše Logos (Reč), i Logos beše u Boga, i Logos beše Bog. 2. On beše u početku u Boga. 3. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. 4. U njemu beše život, i život beše svetlost ljudima. 5. I svetlost svetli u tami, i tama je ne obuze. 6. Bi čovek poslan od Boga, po imenu Jovan.
7. Ovaj dođe za svedočanstvo, da svedoči o svetlosti, da svi veruju kroz njega. 8. On ne beše svetlost, nego da svedoči o svetlosti. 9. Beše svetlost istinita koja obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet. 10. U svetu beše, i svet kroz njega postade, i svet ga ne pozna. 11. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. 12. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji veruju u ime njegovo; 13. koji se ne rodiše od krvi, ni od želje telesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.
14. I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. 15. Jovan svedoči o njemu i viče govoreći: „Ovo je onaj za koga rekoh: koji za mnom dolazi ispred mene je, jer pre mene beše.” 16. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. 17. Jer se Zakon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista.
Jevanđelje Jovan, začalo 65 (20,19-25) 19. A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gde se bejahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: „Mir vam!" 20. I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše videvši Gospoda.
21. A Isus im reče opet: „Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas." 22. I ovo rekavši, dunu i reče im: „Primite Duh Sveti! 23. Kojima oprostite grehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su." 24. A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne beše sa njima kada dođe Isus. 25. A drugi mu učenici govorahu: „Videli smo Gospoda." A on im reče: „Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću verovati."
"Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorimo što je tebi ugodno".
"U vreme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavet narodu da utvrdiš zemlju i naslediš opustelo nasledstvo".
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
"Gospodaru, setismo se da onaj varalica kaza još za života: 'Posle tri dana ustaću..."
U ovim Jevanđeljima se govori o nemerljivoj moći Hristovoj da izgoni demone iz ljudi i o njegovim mudrim porukama, koje je ostavio narodu.
U ova dva Jevanđelja po Marku i Jovanu se priča o čudima Hristovim i porukama koje je ostavio svima da se njima služe.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", ruski svetac ostavio je zlatnim slovima zabeležen doživljaj Vaskrsa, koji anđeli pevaju na nebesima, a duša oseća na zemlji. Njegove reči o Vaskrsenju bude nadu, svetlost i istinsku radost večnog života.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
Otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici, pojašnjava kako se čestita najveći hrišćanski praznik.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
Otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici, pojašnjava kako se čestita najveći hrišćanski praznik.