Knjiga proroka Isaije (37,33-38; 38,1-6) 33. Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: „Neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega. 34. Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući”, veli Gospod. 35. Jer ću braniti taj grad i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svog. 36. Tada izide anđeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. 37. Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. 38. I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svog, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga mačem, a sami pobegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mesto zacari Esaradon sin njegov.
1. U to vreme razbolje se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reče mu: „Ovako veli Gospod: 'Naredi za kuću svoju, jer ćeš umreti i nećeš ostati živ.'" 2. A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu, 3. i reče: „Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorimo što je tebi ugodno.” I plaka Jezekija veoma. 4. Tada dođe reč Gospodnja Isaiji govoreći: 5. „Idi i reci Jezekiji: 'Ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: 'Čuo sam molitvu tvoju, i video sam suze tvoje, evo dodaću ti veku petnaest godina. 6. I izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskog, i braniću ovaj grad.