U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
U četvrtu nedelju Velikog posta, posvećenu Svetom Jovanu Lestvičniku, patrijarh srpski Porfirije služio je arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Arhangela Gavrila u Beogradu. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Ilija Šmigić, jereji Goran Đukić, Jovan Babić i Slavko Papić, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, kao i đakoni Marko Popović i Vasilije Perić.
Okupljeni verni narod, sabran u molitvenoj radosti, imao je priliku da čuje pastirsku besedu patrijarha, koji je, tumačeći pročitano Jevanđelje o Hristovom isceljenju đavoimanog mladića, ukazao na duboku povezanost vere, posta i molitve u životu hrišćana.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Sabornoj crkvi u Beogradu
- Gospod se u ovoj priči obraća nama hrišćanima i podseća na to da je vera mrtва ako nema dela, ako se ne pretvara u post i u molitvu. Molitva nije ništa drugo nego uspostavljanje neprestane zajednice sa Bogom i kroz tu zajednicu, zajednice sa bližnjim - kazao je patrijarh, a potom istakao:
- Molitva nije ništa drugo nego otvaranje sebe, svoga srca, svoga bića za Hrista i prihvatanje Njega za svoga Spasitelja. U molitvi, stojeći pred Hristom, tek tada možemo sagledati svoje duhovno stanje, videti svoje padove, prepoznati svoj greh i postati sposobni da se vapajem obraćamo Njemu, Gospodu našem, za pomoć. I naravno, post. A post ne znači ništa drugo nego opet davanje glavnog mesta u svome životu Hristu Gospodu našem i ograničavanje prostora i prisustva demonskih sila u našem životu - rekao je patrijarh.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
- Dakle, postom i molitvom, koja je izraz naše vere, mi imamo sposobnost da stanemo pred Hrista kao slobodna bića, da stojeći pred Njim prepoznamo i imamo iskustvo Njegove ljubavi, iskustvo Njegove brige o nama, iskustvo Njegove netварне svetlosti i spoznaju svoga stanja koje, iako takvo kakvo je, neće propasti baš zbog ljubavi Hristove - poručio je patrijarh Porfirije.
Njegove reči, pune duhovne mudrosti, podsetile su sabrane vernike da je Veliki post vreme preispitivanja, pokajanja i uzrastanja u veri, ali i prilika za usrdnije molitveno uzdizanje ka Gospodu. Patrijarh je naglasio da je post mnogo više od uzdržanja od hrane – on je podvig duše, koji čoveka uznosi ka Bogu i oslobađa od svega što ga od Njega udaljava.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sveta tajna prišešća
Po okončanju liturgije, vernici su sa smirenjem prilazili patrijarhu, primajući blagoslov i duhovnu utehu, krepljeni snagom reči koje su im posejale seme nade i ljubavi u srca. U danima Velikog posta, patrijarhove reči ostaju putokaz svima koji tragaju za istinskom verom – verom koja živi u molitvi, delu i ljubavi prema Hristu i bližnjima.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U srcu Srema, mladi učenici okupljeni u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice osetili su snagu molitve i vere, dok im je sveštenstvo uputilo blagoslove za uspešan put u životu i službi narodu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Akatist Presvetoj Bogorodici, uzneo molitve za spokoj duša nastradalih i za isceljenje povređenih u nesreći koja je potresla ceo region.
U nedeljnoj liturgiji na Mirijevu, poglavar Srpske pravoslavne crkve ukazao na duboko duhovno značenje Krsta kao simbola spasenja i unutrašnjeg preobražaja vernika.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.