Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Akatist Presvetoj Bogorodici, uzneo molitve za spokoj duša nastradalih i za isceljenje povređenih u nesreći koja je potresla ceo region.
U Hramu Svetog Save na Vračaru, večeras su se sabrali vernici da uznesu molitve i akatist Presvetoj Bogorodici. To je bio trenutak kada su svi prisutni, kao jedno srce i jedna duša, podigli svoje molitve za mir u svetu, mir u srcima ljudi, i, kao što to često čini Crkva u vreme posta, tražili pomoć i zaštitu od Onog koji je izvor svakog dobra – od Boga. Patrijarh srpski Porfirije, služio Akatist sa dubokim saosećanjem i strašću, kao pastir koji vodi stado ka miru i utihi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Hram Svetog Save na Vračaru
Na kraju bogosluženja, patrijarh Porfirije se obratio vernom narodu rečima koje su odzvanjale u srcima svih prisutnih:
- U trećoj nedelji posta, u nedelji koja je posvećena Krstu, služili smo kanon i Akatist Presvetoj Bogorodici za mir u nama i među nama, za mir u čitavom svetu, znajući da mir među nama nije moguć ako se ne trudimo i ako ne ulažemo čitavim svojim bićem napor u to da steknemo mir u sebi blagoslovom i blagodaću Božjom i molitvama, najpre, Majci Božjoj. Drugim rečima, ne može biti mira među nama i izvan nas i ne možemo naći mir ako ga ne steknemo u sebi, jer linija koja razdvaja dobro od zla prolazi direktno kroz sredinu srca svakoga od nas.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
Te reči Patrijarha, ispunjene dubokom duhovnom mudrošću, pozivaju svakog od nas da se okrenemo unutrašnjem miru, jer, kako je istakao, samo tada možemo u svetu oko nas videti istinski mir. Mir koji počinje u srcu svakog čoveka i širi se na sve ljude, na svakog brata i sestru, na celokupnu braću ljudsku.
Nakon ovog duhovnog trenutka, patrijarh Porfirije ne uzneo molitve za tragično postradale u Kočanima, u Severnoj Makedoniji, i njihove porodice, koji su pretrpeli nezamislivu tragediju.
- Molili smo se večeras i za sve tragično postradale u Severnoj Makedoniji, u Kočanima. Molili smo se da Bog nastani duše njihove u svojoj blizini i za šesnaestog po redu postradalog pod novosadskom crnom i tragičnom nadstrešnicom, za Vukašina. Molili smo se večeras i zajedno sa roditeljima onih koji se nalaze ovde u Beogradu, u bolnici, onih koji su takođe teško stradali u Kočanima - kazao je patrijarh, koji se sa velikim saosećanjem molio za svakog postradalog, ali i za snagu roditeljima, da izdrže i izdrže ovu tešku patnju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh u razgovoru sa sabranim vernim narodom u hramu Svetog Save
Tako je patrijarh Porfirije pozvao sve prisutne da se mole neprestano, sa dubinom svog bića, za ozdravljenje i povratak onih koji su povređeni, te da ujedno izraze zahvalnost lekarima, koji se sa ljubavlju i pažnjom brinu za ove mlade ljude. Njegove reči su bile ispunjene neverovatnom nadom i duhovnim vođstvom: „Molitvama Majke svoje i naše Zaštitnice i našeg Pokrova, Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj nas i čitav svet svoj, sve ljude, svakome daj mir u duši, ali i svima nama daj da razumemo da nam je međusobni mir, razumevanje, ljubav i otvorenost srca jednih prema drugima svima potrebno.“
Nakon ovog dirljivog bogosluženja, Patrijarh Porfirije je izašao iz svetog hrama i razgovarao sa roditeljima mladih iz Severne Makedonije koji se trenutno leče u Beogradu. Ovi roditelji, nosioci teške patnje i nade, okupili su se u Hramu Svetog Save, donoseći sa sobom duboku veru i molitve za zdravlje svoje dece, koja su, nažalost, pretrpela strašne povrede u tragediji u Kočanima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh u razgovoru sa sabranim vernim narodom u hramu Svetog Save
U razgovoru sa patrijarhom, roditelji su izražavali veliku zahvalnost braći Srbima za pruženu pomoć i podršku, koja im je mnogo značila u najtežim trenucima njihovih života.
- Dobili smo mnogo pomoći, i to nam daje snagu da izdržimo i da verujemo da će naša deca ozdraviti. Hvala vam na svemu - rekla je majka jednog od povređenih dečaka. Patrijarh Porfirije je u tom trenutku, s puno ljubavi i pažnje, podelio sa njima ohrabrujuće reči, pozivajući ih da se u molitvi oslone na Boga, i podsećajući ih da su molitve vernih i lekara istinski alat u ovom procesu isceljenja.
U zdravstvenim ustanovama u Beogradu trenutno je zbrinuto trideset pacijenata, mladih ljudi, koji su teško povređeni u požaru u Kočanima, a svi oni sa velikim poštovanjem i zahvalnošću gledaju na ljubav i podršku koju im je srpski narod pružio. U svim njihovim srcima, kao i u srcima svih koji su se molili za njih, svetli vera da ni u najmračnijim trenucima ne treba gubiti nadu, jer ljubav i molitve, kao i Božja blagodat, mogu doneti svetlost i izlečenje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
Ova scena molitve i saosećanja bila je pravi odraz onog što znači biti hrišćanin – uzdići se iznad svoje patnje, moliti za druge, biti saosećajan i ujediniti srce i dušu u ljubavi prema drugima, a sve to uz pouzdanje u pomoć Majke Božje, koja nas neprestano čuva i vodi ka Gospodu našem Isusu Hristu.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
Vlada Severne Makedonije će na današnjoj vanrednoj sednici, koja će biti održana u 16 časova, doneti odluku o proglašavanju sedam dana žalosti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve izrazio je duboku tugu zbog stradanja nevinih u Kočanima, dok se zajedno sa srpskim narodom moli za njihove duše.
Dok srca porodica nastradalih, ali i cele nacije pucaju od tuge, a narod u bolu izlazi na ulice i protestuje, arhiepiskop Stefan upućuje apel na zajedništvo i molitvu za duše nastradalih, pozivajući na dostojanstvenu žalost i mir.
U Makedoniji odzvanja bol, dok Makedonska pravoslavna crkva pruža utehu porodicama stradalih i moli za večni pokoj duša i isceljenje povređenih, podsećajući nas na snagu zajedništva u trenucima najveće tuge.
U svim hramovima Evropske eparhije MPC – OA, 23. marta uzdizaće se molitve za pokoj duša nastradalih u požaru u diskoteci „Puls“, dok će vernici širom kontinenta prikupljati pomoć za porodice stradalih i povređenih.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
Mališani iz 17 zemalja sveta, učesnici kampa „Srbija te zove“, sabrali su se u Hramu Svetog Save, gde ih je patrijarh Porfirije blagoslovio, podsećajući ih na važnost vere i molitve u svakodnevnom životu i pozvao ih da budu ponosni na svoje korene, dok sa poštovanjem gledaju na druge.
Posle liturgije u Crkvi Svetog mučenika kneza Lazara u kripti hrama Svetog Save, reči poglavara SPC ispunjene verom i ljubavlju, osnažile su duh sabranih vernika i podsetile ih na vrednosti koje treba negovati i slediti u svakodnevnom životu.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.