Značaj vere u Boga, čak i kada imamo sve što nam treba u materijalnom smislu, ne može se podceniti. Često se dešava da ljudi koji imaju uspeha u životu, finansijski su obezbeđeni, zdravi i imaju stabilnu porodicu, ipak osećaju neku prazninu. Osećaju anksioznost, zabrinutost, ili čak duboku tugu.
Kada verujemo u Boga, otvaramo se za dublje vrednosti u životu koje nisu vezane za spoljne okolnosti. Iako novac, uspeh i materijalni komfor mogu doneti neku vrstu kratkoročne sreće, oni ne mogu ispuniti dušu. Duša traži smisao, mir i ljubav koji dolaze kroz veru. Verovanje u Boga daje nam unutrašnju stabilnost koja nije zavisna od spoljnog sveta.
Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom. Čovek koji je ispunjen verom, iako nema sve što bi mogao da želi, ima unutrašnji mir koji mu daje sigurnost i nadu u svakom trenutku.
O značaju vere, koja je neophodna čak i onima koje sve materijalno imaju, u jednoj svojoj misli govorio je i Sveti starac Pajsije Svetogorac.
"Kad vidimo čoveka koji je i pored toga što ima sve, napet, zabrinut i tužan, znajmo da mu nedostaje Bog".
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Iguman manastira Ribnica ne kritikuje samo društvo, već i crkvu, koja, kako tvrdi, mora da se više angažuje u rešavanju problema mladih ljudi.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
U pravoslavnoj tradiciji, život je često viđen kao borba, ne u fizičkom smislu, već kao duhovni put kroz koji vernik raste.