"ISTINA SE NE DOSTIŽE SAMO RAZUMOM, VEĆ I DUHOVNIM ISKUSTVOM"; Vladika Kirilo ukazao na ono što mnogi zaboravljaju
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
U besedi izgovorenoj na liturgiji u Hramu Svetog Save, na praznik Svete mučenice Pelagije kada Srpska pravoslavna crkva obeležava i Nedelju slepog, mitropolit australijsko-novozelandski Siluan izneo je niz teoloških poruka koje se odnose na ulogu Hrista u pravoslavnom shvatanju sveta, duhovno stanje čoveka i značaj pokajanja u crkvenom životu.
U centralnom delu besede, mitropolit polazi od pitanja o smislu sveta bez Hrista:
- Draga braćo i sestre, dragi svetosavski rode, draga Crkvo Hristova, šta bi bio ovaj svet, da se u njemu ne pojavi Bogočovek Hristos? Kakav bi bio ovaj svet… da nije bilo ovaploćenja Hristovog… da nije bilo tridnevnog Vaskrsenja, da nije bilo slavnog Vaznesenja, da nije bilo svete Pedesetnice, braćo i sestre?
On navodi da bi, prema hrišćanskom učenju, svet bez Hrista bio „tužna, plačevna dolina“, u kojoj je čovek duhovno ograničen i odvojen od Boga. U tom kontekstu ističe:
- Čovek bez Hrista jednako je slep, čovek bez Hrista je jednako u mraku, čovek bez Hrista je rob, braćo i sestre, rob demonima, sili greha i opasnih mučitelja strasti i onog najvećeg neprijatelja, smrti.
Mitropolit dalje naglašava da se u pravoslavnom učenju oslobađanje od greha vezuje za Hrista:
- Od svega toga nas Bogočovek Hristos oslobodi, braćo i sestre, i dade nam snagu i silu da u Njemu pobeđujemo sve smrti, sve demone, svu silu vražju, sve mučitelje, greh i strasti.
Poseban deo besede posvećen je ulozi Crkve i sakramenata. Krštenje opisuje kao „banju Siloamsku“, dok pokajanje predstavlja način obnavljanja duhovnog života. U tom okviru navodi i euharistiju kao ključni element crkvenog života: vernik, prema njegovim rečima, kroz svetu tajnu pričešća učestvuje u borbi protiv greha i poroka.
Govoreći o savremenom čoveku, mitropolit upozorava na "borbu za ljudsko srce" i opasnost udaljavanja od Crkve:
- A verujte, braćo i sestre, ogromna je borba! Mi prosto ne možemo ni da zamislimo kolika je borba za jedno srce ljudsko, koliko suptilno deluju nečiste sile i koliko pokušavaju da smute čovečanstvo, a pre svega hrišćane, pravoslavne hrišćane, da odvoje od svete Crkve.
U nastavku naglašava ulogu Crkve kao mesta ispovedanja vere i zajedničkog života vernika:
- Borba je ovde u Crkvi Hristovoj. Ovo je arena, iz nje se ispoveda istina i u njoj se bori. To je, braćo i sestre, mesto gde treba da budemo. To je mesto spasenja.
Poziva se i na simboliku Justina Popovića, koga citira u vezi sa pitanjem krivice i odgovornosti u svetu, naglašavajući da čovek svojim delima učestvuje u oblikovanju duhovnog stanja zajednice.
U završnom delu besede, poruke se povezuju sa društvenim i nacionalnim temama. Mitropolit zaključuje da se, prema njegovom shvatanju, obnova duhovnog života ogleda u pokajanju, crkvenosti i povratku veri, što, kako navodi, ima posledice i na širi društveni poredak i jedinstvo naroda.
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U vremenu kada mnogi žeđ gase prolaznim stvarima, poglavar Srpske pravoslavne crkve poziva: ostavimo krčage i dođimo na izvor večnosti.
Na praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, dok su se iz naroda čuli poklici „Osana Sinu Davidovu“, poglavar Srpske pravoslavne crkve u nadahnutoj besedi poručio je da samo Hristos donosi odgovor na najdublje čežnje i strahove čoveka – i nudi večni život tamo gde sve drugo staje.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
U selu Resen kod Bosilegrada osveštan je hram Svetog proroka Ilije, čija je gradnja započeta u 19. veku, a dovršena tek danas, kada su meštani ispunili obećanje koje su generacije prenosile kao porodični i seoski amanet.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Tanke, mirisne kore i sočan nadev od praziluka kriju se iza recepta koji ne traži ni kvasac ni rernu, a osvaja već na prvi zalogaj.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.