"ISTINA SE NE DOSTIŽE SAMO RAZUMOM, VEĆ I DUHOVNIM ISKUSTVOM"; Vladika Kirilo ukazao na ono što mnogi zaboravljaju
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
U besedi izgovorenoj na liturgiji u Hramu Svetog Save, na praznik Svete mučenice Pelagije kada Srpska pravoslavna crkva obeležava i Nedelju slepog, mitropolit australijsko-novozelandski Siluan izneo je niz teoloških poruka koje se odnose na ulogu Hrista u pravoslavnom shvatanju sveta, duhovno stanje čoveka i značaj pokajanja u crkvenom životu.
U centralnom delu besede, mitropolit polazi od pitanja o smislu sveta bez Hrista:
- Draga braćo i sestre, dragi svetosavski rode, draga Crkvo Hristova, šta bi bio ovaj svet, da se u njemu ne pojavi Bogočovek Hristos? Kakav bi bio ovaj svet… da nije bilo ovaploćenja Hristovog… da nije bilo tridnevnog Vaskrsenja, da nije bilo slavnog Vaznesenja, da nije bilo svete Pedesetnice, braćo i sestre?
On navodi da bi, prema hrišćanskom učenju, svet bez Hrista bio „tužna, plačevna dolina“, u kojoj je čovek duhovno ograničen i odvojen od Boga. U tom kontekstu ističe:
- Čovek bez Hrista jednako je slep, čovek bez Hrista je jednako u mraku, čovek bez Hrista je rob, braćo i sestre, rob demonima, sili greha i opasnih mučitelja strasti i onog najvećeg neprijatelja, smrti.
Mitropolit dalje naglašava da se u pravoslavnom učenju oslobađanje od greha vezuje za Hrista:
- Od svega toga nas Bogočovek Hristos oslobodi, braćo i sestre, i dade nam snagu i silu da u Njemu pobeđujemo sve smrti, sve demone, svu silu vražju, sve mučitelje, greh i strasti.
Poseban deo besede posvećen je ulozi Crkve i sakramenata. Krštenje opisuje kao „banju Siloamsku“, dok pokajanje predstavlja način obnavljanja duhovnog života. U tom okviru navodi i euharistiju kao ključni element crkvenog života: vernik, prema njegovim rečima, kroz svetu tajnu pričešća učestvuje u borbi protiv greha i poroka.
Govoreći o savremenom čoveku, mitropolit upozorava na "borbu za ljudsko srce" i opasnost udaljavanja od Crkve:
- A verujte, braćo i sestre, ogromna je borba! Mi prosto ne možemo ni da zamislimo kolika je borba za jedno srce ljudsko, koliko suptilno deluju nečiste sile i koliko pokušavaju da smute čovečanstvo, a pre svega hrišćane, pravoslavne hrišćane, da odvoje od svete Crkve.
U nastavku naglašava ulogu Crkve kao mesta ispovedanja vere i zajedničkog života vernika:
- Borba je ovde u Crkvi Hristovoj. Ovo je arena, iz nje se ispoveda istina i u njoj se bori. To je, braćo i sestre, mesto gde treba da budemo. To je mesto spasenja.
Poziva se i na simboliku Justina Popovića, koga citira u vezi sa pitanjem krivice i odgovornosti u svetu, naglašavajući da čovek svojim delima učestvuje u oblikovanju duhovnog stanja zajednice.
U završnom delu besede, poruke se povezuju sa društvenim i nacionalnim temama. Mitropolit zaključuje da se, prema njegovom shvatanju, obnova duhovnog života ogleda u pokajanju, crkvenosti i povratku veri, što, kako navodi, ima posledice i na širi društveni poredak i jedinstvo naroda.
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U vremenu kada mnogi žeđ gase prolaznim stvarima, poglavar Srpske pravoslavne crkve poziva: ostavimo krčage i dođimo na izvor večnosti.
Na praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, dok su se iz naroda čuli poklici „Osana Sinu Davidovu“, poglavar Srpske pravoslavne crkve u nadahnutoj besedi poručio je da samo Hristos donosi odgovor na najdublje čežnje i strahove čoveka – i nudi večni život tamo gde sve drugo staje.
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
U nastavku zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, prema informacijama iz više izvora, doneta je odluka o razrešenju mitropolita Justina, dok se istovremeno otvaraju pitanja o različitim stavovima unutar crkvenog vrha.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.