"ISTINA SE NE DOSTIŽE SAMO RAZUMOM, VEĆ I DUHOVNIM ISKUSTVOM"; Vladika Kirilo ukazao na ono što mnogi zaboravljaju
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
U besedi izgovorenoj na liturgiji u Hramu Svetog Save, na praznik Svete mučenice Pelagije kada Srpska pravoslavna crkva obeležava i Nedelju slepog, mitropolit australijsko-novozelandski Siluan izneo je niz teoloških poruka koje se odnose na ulogu Hrista u pravoslavnom shvatanju sveta, duhovno stanje čoveka i značaj pokajanja u crkvenom životu.
U centralnom delu besede, mitropolit polazi od pitanja o smislu sveta bez Hrista:
- Draga braćo i sestre, dragi svetosavski rode, draga Crkvo Hristova, šta bi bio ovaj svet, da se u njemu ne pojavi Bogočovek Hristos? Kakav bi bio ovaj svet… da nije bilo ovaploćenja Hristovog… da nije bilo tridnevnog Vaskrsenja, da nije bilo slavnog Vaznesenja, da nije bilo svete Pedesetnice, braćo i sestre?
On navodi da bi, prema hrišćanskom učenju, svet bez Hrista bio „tužna, plačevna dolina“, u kojoj je čovek duhovno ograničen i odvojen od Boga. U tom kontekstu ističe:
- Čovek bez Hrista jednako je slep, čovek bez Hrista je jednako u mraku, čovek bez Hrista je rob, braćo i sestre, rob demonima, sili greha i opasnih mučitelja strasti i onog najvećeg neprijatelja, smrti.
Mitropolit dalje naglašava da se u pravoslavnom učenju oslobađanje od greha vezuje za Hrista:
- Od svega toga nas Bogočovek Hristos oslobodi, braćo i sestre, i dade nam snagu i silu da u Njemu pobeđujemo sve smrti, sve demone, svu silu vražju, sve mučitelje, greh i strasti.
Poseban deo besede posvećen je ulozi Crkve i sakramenata. Krštenje opisuje kao „banju Siloamsku“, dok pokajanje predstavlja način obnavljanja duhovnog života. U tom okviru navodi i euharistiju kao ključni element crkvenog života: vernik, prema njegovim rečima, kroz svetu tajnu pričešća učestvuje u borbi protiv greha i poroka.
Govoreći o savremenom čoveku, mitropolit upozorava na "borbu za ljudsko srce" i opasnost udaljavanja od Crkve:
- A verujte, braćo i sestre, ogromna je borba! Mi prosto ne možemo ni da zamislimo kolika je borba za jedno srce ljudsko, koliko suptilno deluju nečiste sile i koliko pokušavaju da smute čovečanstvo, a pre svega hrišćane, pravoslavne hrišćane, da odvoje od svete Crkve.
U nastavku naglašava ulogu Crkve kao mesta ispovedanja vere i zajedničkog života vernika:
- Borba je ovde u Crkvi Hristovoj. Ovo je arena, iz nje se ispoveda istina i u njoj se bori. To je, braćo i sestre, mesto gde treba da budemo. To je mesto spasenja.
Poziva se i na simboliku Justina Popovića, koga citira u vezi sa pitanjem krivice i odgovornosti u svetu, naglašavajući da čovek svojim delima učestvuje u oblikovanju duhovnog stanja zajednice.
U završnom delu besede, poruke se povezuju sa društvenim i nacionalnim temama. Mitropolit zaključuje da se, prema njegovom shvatanju, obnova duhovnog života ogleda u pokajanju, crkvenosti i povratku veri, što, kako navodi, ima posledice i na širi društveni poredak i jedinstvo naroda.
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
U kragujevačkom hramu Svete Petke, mitropolit šumadijski govorio je o značenju liturgijskog poziva „U miru Gospodu se pomolimo“ i podsetio da bez mira sa Bogom nema ni istinskog zajedništva sa bližnjima.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.