"ISTINA SE NE DOSTIŽE SAMO RAZUMOM, VEĆ I DUHOVNIM ISKUSTVOM"; Vladika Kirilo ukazao na ono što mnogi zaboravljaju
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
U besedi izgovorenoj na liturgiji u Hramu Svetog Save, na praznik Svete mučenice Pelagije kada Srpska pravoslavna crkva obeležava i Nedelju slepog, mitropolit australijsko-novozelandski Siluan izneo je niz teoloških poruka koje se odnose na ulogu Hrista u pravoslavnom shvatanju sveta, duhovno stanje čoveka i značaj pokajanja u crkvenom životu.
U centralnom delu besede, mitropolit polazi od pitanja o smislu sveta bez Hrista:
- Draga braćo i sestre, dragi svetosavski rode, draga Crkvo Hristova, šta bi bio ovaj svet, da se u njemu ne pojavi Bogočovek Hristos? Kakav bi bio ovaj svet… da nije bilo ovaploćenja Hristovog… da nije bilo tridnevnog Vaskrsenja, da nije bilo slavnog Vaznesenja, da nije bilo svete Pedesetnice, braćo i sestre?
On navodi da bi, prema hrišćanskom učenju, svet bez Hrista bio „tužna, plačevna dolina“, u kojoj je čovek duhovno ograničen i odvojen od Boga. U tom kontekstu ističe:
- Čovek bez Hrista jednako je slep, čovek bez Hrista je jednako u mraku, čovek bez Hrista je rob, braćo i sestre, rob demonima, sili greha i opasnih mučitelja strasti i onog najvećeg neprijatelja, smrti.
Mitropolit dalje naglašava da se u pravoslavnom učenju oslobađanje od greha vezuje za Hrista:
- Od svega toga nas Bogočovek Hristos oslobodi, braćo i sestre, i dade nam snagu i silu da u Njemu pobeđujemo sve smrti, sve demone, svu silu vražju, sve mučitelje, greh i strasti.
Poseban deo besede posvećen je ulozi Crkve i sakramenata. Krštenje opisuje kao „banju Siloamsku“, dok pokajanje predstavlja način obnavljanja duhovnog života. U tom okviru navodi i euharistiju kao ključni element crkvenog života: vernik, prema njegovim rečima, kroz svetu tajnu pričešća učestvuje u borbi protiv greha i poroka.
Govoreći o savremenom čoveku, mitropolit upozorava na "borbu za ljudsko srce" i opasnost udaljavanja od Crkve:
- A verujte, braćo i sestre, ogromna je borba! Mi prosto ne možemo ni da zamislimo kolika je borba za jedno srce ljudsko, koliko suptilno deluju nečiste sile i koliko pokušavaju da smute čovečanstvo, a pre svega hrišćane, pravoslavne hrišćane, da odvoje od svete Crkve.
U nastavku naglašava ulogu Crkve kao mesta ispovedanja vere i zajedničkog života vernika:
- Borba je ovde u Crkvi Hristovoj. Ovo je arena, iz nje se ispoveda istina i u njoj se bori. To je, braćo i sestre, mesto gde treba da budemo. To je mesto spasenja.
Poziva se i na simboliku Justina Popovića, koga citira u vezi sa pitanjem krivice i odgovornosti u svetu, naglašavajući da čovek svojim delima učestvuje u oblikovanju duhovnog stanja zajednice.
U završnom delu besede, poruke se povezuju sa društvenim i nacionalnim temama. Mitropolit zaključuje da se, prema njegovom shvatanju, obnova duhovnog života ogleda u pokajanju, crkvenosti i povratku veri, što, kako navodi, ima posledice i na širi društveni poredak i jedinstvo naroda.
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Radnim delom Svetog arhijerejskog sabora predsedava patrijarh Porfirije, a arhijereji iz svih eparhija razmatraće ključna pitanja duhovnog, društvenog i misionarskog života Crkve u otadžbini i rasejanju.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.