Na praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, dok su se iz naroda čuli poklici „Osana Sinu Davidovu“, poglavar Srpske pravoslavne crkve u nadahnutoj besedi poručio je da samo Hristos donosi odgovor na najdublje čežnje i strahove čoveka – i nudi večni život tamo gde sve drugo staje.
U nedelju pred Vaskrs, kada svetlost Cvetne nedelje osvetljava tamu smrtnosti, Hram Svetog Save na Vračaru bio je mesto sabranja vernih koji su se okupili da proslave praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim. U tom duhu radosti, nade i molitve, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, u sasluženju vikarnih episkopa remezijanskog Stefana, topličkog Petra i janopoljskog Nikona, kao i brojnih sveštenika Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ulazak Hristov u Jerusalim, dočekan palmama i poklicima: „Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!“, nije samo liturgijski događaj, već večni priziv svakom srcu da otvori svoja vrata Onome koji dolazi da pobedi smrt i daruje večni život.
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije govorio je iz dubine srca, nadahnuto, rečima koje su prevazilazile zvuke i doticale same temelje postojanja:
– Braćo i sestre, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana Sinu Davidovu! Zaista je blagosloven Onaj koji dolazi u ime Gospodnje, a mi smo još više blagosloveni punoćom ljubavi Božje, jer sam Sin Božji dolazi da razreši najdublju i najvažniju tajnu života...
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ova svetkovina ne govori samo o istorijskom događaju, nego i o svakodnevnom dolasku Hrista u naša srca. U vremenu kada se čovek trudi da kroz nauku, umetnost, filozofiju, pa čak i ideologije pronađe odgovor na pitanje života, patrijarh podseća da nijedan ljudski napor ne može da pobedi smrt:
– Ma koliko bio sposoban, ma koliko bio uspešan, ostaje neispunjena do kraja želja... Jer postoji smrt. Zato smo blagosloveni ne samo da nam dolazi neko u ime Gospodnje, nego nam sam Gospod dolazi baš zbog toga što sami ne možemo da razrešimo smisao i tajnu života, jer ne možemo da pobedimo smrt.
Foto: preuzeto sa spc.rs
U ovim rečima, kao u jeku vaskršnje nade, čuje se glas Crkve kroz vekove: smrt nije poslednja reč. Jer dolazi Onaj koji je sam Život – da pobedi smrt. Da ne bi bila besmislena ni naša ljubav, ni naša vrlina, ni naše dobro. Da bi večnost postala mera svakog trenutka.
Cveti, kao praznik radosti, istovremeno nagoveštavaju i Golgotu. Ali u toj senci krsta već se rađa zora Vaskrsenja. Patrijarh nas podseća da tajna groba dobija svoj odgovor – ne u teoriji, ne u simbolu, nego u ličnosti Hrista, koji svojim dolaskom i stradanjem donosi Život.
U liturgijskom saboru Cvetne nedelje, kada deca uz pesmu mašu grančicama kao nekoć deca Jerusalima, Crkva objavljuje večnu poruku: ljubav Božja nije tek utopija, već jedina sila koja daje smisao svemu. Jer dolazi Onaj koji razrešava tajnu života i tajnu smrti.
Zato, s verom i radošću, možemo reći i danas – kao i tada u Jerusalimu: Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U nedeljnoj liturgiji na Mirijevu, poglavar Srpske pravoslavne crkve ukazao na duboko duhovno značenje Krsta kao simbola spasenja i unutrašnjeg preobražaja vernika.
Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade.
Sa zvončićima oko vrata i vrbovim grančicama u rukama, stotine dece i vernika prošle su u molitvenom hodu do hrama Svetog Save, gde je vladika Petar služio bdenije uoči praznika Cveti — ulaska Gospodnjeg u Jerusalim.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
Grad Loznica planira da deo porte Pokrovskog hrama pretvori u parking i sportske terene, dok Eparhija šabačka upozorava da je reč o svetinji i kulturnom dobru natopljenom krvlju srpskih ustanika.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Mitropolit šumadijski Jovan i episkop švajcarski Andrej poslali su snažne poruke o veri, obnovi i duhovnoj snazi liturgije, dok je hram Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu zablistao na veliki praznik.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Grad Loznica planira da deo porte Pokrovskog hrama pretvori u parking i sportske terene, dok Eparhija šabačka upozorava da je reč o svetinji i kulturnom dobru natopljenom krvlju srpskih ustanika.
Mitropolit šumadijski Jovan i episkop švajcarski Andrej poslali su snažne poruke o veri, obnovi i duhovnoj snazi liturgije, dok je hram Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu zablistao na veliki praznik.
Visokopreosvećeni mitropolit Justin je besedio vernima o značaju Svetih apostola Petra i Pavla, njihovim životima i suštini pečata apostolstva u Gospodu:
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.