Na praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, dok su se iz naroda čuli poklici „Osana Sinu Davidovu“, poglavar Srpske pravoslavne crkve u nadahnutoj besedi poručio je da samo Hristos donosi odgovor na najdublje čežnje i strahove čoveka – i nudi večni život tamo gde sve drugo staje.
U nedelju pred Vaskrs, kada svetlost Cvetne nedelje osvetljava tamu smrtnosti, Hram Svetog Save na Vračaru bio je mesto sabranja vernih koji su se okupili da proslave praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim. U tom duhu radosti, nade i molitve, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, u sasluženju vikarnih episkopa remezijanskog Stefana, topličkog Petra i janopoljskog Nikona, kao i brojnih sveštenika Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ulazak Hristov u Jerusalim, dočekan palmama i poklicima: „Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!“, nije samo liturgijski događaj, već večni priziv svakom srcu da otvori svoja vrata Onome koji dolazi da pobedi smrt i daruje večni život.
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije govorio je iz dubine srca, nadahnuto, rečima koje su prevazilazile zvuke i doticale same temelje postojanja:
– Braćo i sestre, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana Sinu Davidovu! Zaista je blagosloven Onaj koji dolazi u ime Gospodnje, a mi smo još više blagosloveni punoćom ljubavi Božje, jer sam Sin Božji dolazi da razreši najdublju i najvažniju tajnu života...
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ova svetkovina ne govori samo o istorijskom događaju, nego i o svakodnevnom dolasku Hrista u naša srca. U vremenu kada se čovek trudi da kroz nauku, umetnost, filozofiju, pa čak i ideologije pronađe odgovor na pitanje života, patrijarh podseća da nijedan ljudski napor ne može da pobedi smrt:
– Ma koliko bio sposoban, ma koliko bio uspešan, ostaje neispunjena do kraja želja... Jer postoji smrt. Zato smo blagosloveni ne samo da nam dolazi neko u ime Gospodnje, nego nam sam Gospod dolazi baš zbog toga što sami ne možemo da razrešimo smisao i tajnu života, jer ne možemo da pobedimo smrt.
Foto: preuzeto sa spc.rs
U ovim rečima, kao u jeku vaskršnje nade, čuje se glas Crkve kroz vekove: smrt nije poslednja reč. Jer dolazi Onaj koji je sam Život – da pobedi smrt. Da ne bi bila besmislena ni naša ljubav, ni naša vrlina, ni naše dobro. Da bi večnost postala mera svakog trenutka.
Cveti, kao praznik radosti, istovremeno nagoveštavaju i Golgotu. Ali u toj senci krsta već se rađa zora Vaskrsenja. Patrijarh nas podseća da tajna groba dobija svoj odgovor – ne u teoriji, ne u simbolu, nego u ličnosti Hrista, koji svojim dolaskom i stradanjem donosi Život.
U liturgijskom saboru Cvetne nedelje, kada deca uz pesmu mašu grančicama kao nekoć deca Jerusalima, Crkva objavljuje večnu poruku: ljubav Božja nije tek utopija, već jedina sila koja daje smisao svemu. Jer dolazi Onaj koji razrešava tajnu života i tajnu smrti.
Zato, s verom i radošću, možemo reći i danas – kao i tada u Jerusalimu: Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U nedeljnoj liturgiji na Mirijevu, poglavar Srpske pravoslavne crkve ukazao na duboko duhovno značenje Krsta kao simbola spasenja i unutrašnjeg preobražaja vernika.
Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade.
Sa zvončićima oko vrata i vrbovim grančicama u rukama, stotine dece i vernika prošle su u molitvenom hodu do hrama Svetog Save, gde je vladika Petar služio bdenije uoči praznika Cveti — ulaska Gospodnjeg u Jerusalim.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog mučenika Jakova Persijanca po starom kalendaru, a po novom Sveti mučenici Mina, Hermogen i Eugraf. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.