Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Na mestu na kojem je pre više od četiri veka plamen trebalo da izbriše sećanje na prvog srpskog arhiepiskopa, danas se uzdiže jedan od najvećih pravoslavnih hramova na svetu - Hram Svetog Save. Upravo na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save, ova svetinja i Bogoslovija Svetog Save proslavili su svoju slavu u duhu vaskršnje radosti, molitve i snažne poruke nade.
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh Porfirije, uz sasluženje više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je veličanstveni vračarski hram bio ispunjen vernim narodom, profesorima i učenicima Bogoslovije. U atmosferi duboke molitvene sabranosti obeležen je praznik koji u srpskoj duhovnoj istoriji nosi snažnu simboliku stradanja, ali i pobede vere.
Vladika Irinej poslao snažnu poruku: "Nije spaljena slava Svetog Save"
Posle čitanja Jevanđelja, besedom se obratio episkop Irinej, ističući da Vaskrsenje Hristovo čoveku daruje istinsku radost i novi život. Podsećajući na razgovor Hrista sa Samarjankom, vladika je naglasio da jedino od Gospoda dolazi "voda živa”, blagodat koja gasi duhovnu žeđ i vodi čoveka u večnost.
Posebno snažan deo njegove besede odnosio se na sam praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save.
- Nije spaljena slava i delo prvog arhiepiskopa srpskog - poručio je vladika Irinej, dodajući da je svuda gde je pao deo pepela Svetog Save nikla nova svetinja i novi hram. Tako je tragedija iz 1594. godine, kada su Osmanlije spalile mošti najvećeg srpskog svetitelja na Vračaru, kroz vekove postala simbol duhovnog preporoda i trajanja srpskog naroda.
Foto: SPC
Slava Hrama i Bogoslovije Svetog Save proslavljena je liturgiski
Episkop Irinej podsetio je i na značaj krštenja, naglašavajući da čitav period posle Vaskrsa predstavlja poziv vernicima da u sebi obnavljaju blagodat krštenja kroz pokajanje, molitvu i liturgijski život. Govoreći o nedeljama nakon Vaskrsa, poručio je da svaka od njih otkriva put čovekovog preobražaja u Hristu.
Reči Patrijarha Porfirija koje su u Hramu ostavile najjači utisak
Na kraju liturgije, Patrijarh Porfirije osveštao je slavske darove i čestitao slavu okupljenima rečima: „Neka je blagosloven dan i srećna slava svima nama.”
U svojoj besedi, Patrijarh je podsetio na duboku simboliku mesta na kojem se danas nalazi Hram Svetog Save.
- Na mestu gde je nekada bio znak smrti danas je uzdignut simbol života i pobede - rekao je, naglasivši da verni narod upravo u tome prepoznaje silu Hristovog Vaskrsenja i pobedu života nad smrću.
Njegove reči odjeknule su snažno među hiljadama prisutnih: kada se čoveku učini da nema izlaza, potrebno je da "otvori duhovno oko" i svoj pogled usmeri ka Hristu. Ugledajući se na svetitelje, poručio je Patrijarh, čovek shvata da zajedno sa Bogom nije pozvan na poraz, već na pobedu u ljubavi, miru i radosti.
Poseban ton svečanosti dala je i prisutnost učenika i profesora Bogoslovije Svetog Save, ustanove koja već generacijama obrazuje buduće sveštenike i čuvare pravoslavne duhovnosti. U njihovom prisustvu, slava nije bila samo liturgijsko sećanje, već i potvrda kontinuiteta vere, znanja i tradicije.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve Patrijarh Porfirije snimio je uvodne i završne kadrove filma "Sveti Sava", koji donosi svedočenja, prizore svetinja i nepoznate detalje o nasleđu prvog srpskog arhiepiskopa.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.