Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Na mestu na kojem je pre više od četiri veka plamen trebalo da izbriše sećanje na prvog srpskog arhiepiskopa, danas se uzdiže jedan od najvećih pravoslavnih hramova na svetu - Hram Svetog Save. Upravo na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save, ova svetinja i Bogoslovija Svetog Save proslavili su svoju slavu u duhu vaskršnje radosti, molitve i snažne poruke nade.
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh Porfirije, uz sasluženje više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je veličanstveni vračarski hram bio ispunjen vernim narodom, profesorima i učenicima Bogoslovije. U atmosferi duboke molitvene sabranosti obeležen je praznik koji u srpskoj duhovnoj istoriji nosi snažnu simboliku stradanja, ali i pobede vere.
Vladika Irinej poslao snažnu poruku: "Nije spaljena slava Svetog Save"
Posle čitanja Jevanđelja, besedom se obratio episkop Irinej, ističući da Vaskrsenje Hristovo čoveku daruje istinsku radost i novi život. Podsećajući na razgovor Hrista sa Samarjankom, vladika je naglasio da jedino od Gospoda dolazi "voda živa”, blagodat koja gasi duhovnu žeđ i vodi čoveka u večnost.
Posebno snažan deo njegove besede odnosio se na sam praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save.
- Nije spaljena slava i delo prvog arhiepiskopa srpskog - poručio je vladika Irinej, dodajući da je svuda gde je pao deo pepela Svetog Save nikla nova svetinja i novi hram. Tako je tragedija iz 1594. godine, kada su Osmanlije spalile mošti najvećeg srpskog svetitelja na Vračaru, kroz vekove postala simbol duhovnog preporoda i trajanja srpskog naroda.
Foto: SPC
Slava Hrama i Bogoslovije Svetog Save proslavljena je liturgiski
Episkop Irinej podsetio je i na značaj krštenja, naglašavajući da čitav period posle Vaskrsa predstavlja poziv vernicima da u sebi obnavljaju blagodat krštenja kroz pokajanje, molitvu i liturgijski život. Govoreći o nedeljama nakon Vaskrsa, poručio je da svaka od njih otkriva put čovekovog preobražaja u Hristu.
Reči Patrijarha Porfirija koje su u Hramu ostavile najjači utisak
Na kraju liturgije, Patrijarh Porfirije osveštao je slavske darove i čestitao slavu okupljenima rečima: „Neka je blagosloven dan i srećna slava svima nama.”
U svojoj besedi, Patrijarh je podsetio na duboku simboliku mesta na kojem se danas nalazi Hram Svetog Save.
- Na mestu gde je nekada bio znak smrti danas je uzdignut simbol života i pobede - rekao je, naglasivši da verni narod upravo u tome prepoznaje silu Hristovog Vaskrsenja i pobedu života nad smrću.
Njegove reči odjeknule su snažno među hiljadama prisutnih: kada se čoveku učini da nema izlaza, potrebno je da "otvori duhovno oko" i svoj pogled usmeri ka Hristu. Ugledajući se na svetitelje, poručio je Patrijarh, čovek shvata da zajedno sa Bogom nije pozvan na poraz, već na pobedu u ljubavi, miru i radosti.
Poseban ton svečanosti dala je i prisutnost učenika i profesora Bogoslovije Svetog Save, ustanove koja već generacijama obrazuje buduće sveštenike i čuvare pravoslavne duhovnosti. U njihovom prisustvu, slava nije bila samo liturgijsko sećanje, već i potvrda kontinuiteta vere, znanja i tradicije.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".